Hibridi ljudi i životinja

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

„U Minnesoti se rađaju svinje s ljudskom krvi u venama, u Nevadi postoje ovce čija su jetra i srca većinom ljudska dok u Kaliforniji iz kaveza proviruju miševi s ljudskim mozgovima.“ Ovo je početak članka objavljenog 2004. u Washington Postu na temu hibrida ljudi i životinja, a koji se nastavlja postavljanjem pitanja: Koliko ćemo još čudovišta stvoriti prije no što se ovakvi istraživački eksperimenti počnu pravno i etički regulirati?

Nekoliko godina kasnije, britanski časopis Guardian je objavio priču o prvom ljudsko-životinjskom embriju stvorenom na Sveučilištu Newcastle i to kroz postupak umetanja ljudske DNK iz stanica kože u neoplođeno kravlje jajašce, a koji je, kao 99,9% ljudsko i 0,1% životinjsko stvorenje, rastao tri dana do veličine od 32 stanice. U međuvremenu je još jedan poznati časopis, National Geographic, odlučio pozabaviti se ovom temom i to u članku naslova „Hibridi ljudi i životinja potiču kontroverzu“ u kojem se također spominju razna slična istraživanja i njihove implikacije.

hibridi os uma
Roku i Hex su prvi svjetski majmuni- himere, stvoreni kombinacijom genetskog materijala od šest ‘roditelja’.

Što na sve kažu znanstvenici koji provode ove pokuse? Oni uglavnom svoj rad opravdavaju željom za spašavanjem ljudskih života, ponajviše u slučajevima potrebe za donacijom organa. Znači li to da smo doista na putu ostvarenja radnje filma „Otok“ gdje se, u nekoj daljnjoj budućnosti, uzgajaju ljudski klonovi u slučaju potrebe donacije organa izvornoj osobi za čije se potrebe i stvaraju tj. “uzgajaju”? Ili je upravo redatelj filma pokušao javnosti reći da je riječ o nečemu što već postoji, s obzirom da su stvarna istraživanja obično puno naprednija no što se to javnosti priznaje?

Iako smo, koliko znamo, još nekoliko desetljeća udaljeni od ovakvog scenarija, stvaranje hibrida ljudi i životinja je naša stvarnost. No, kako nastaju te, popularno zvane, himere? Uglavnom se stvaraju ubrizgavanjem ljudskih matičnih stanica u životinjski embrij koji se nakon toga implantira u životinju, obično svinju ili ovcu. Znanstvenici nakon toga manipuliraju matičnim stanicama unutar zametka pokušavajući uzgojiti ljudski organ po izboru koji bi se nakon dosezanja potrebne veličine odstranio i usadio u čovjeka.

himera os uma
Himera- biće iz grčke mitologije sačinjeno od dijelova mnoštva životinja.

Ako se postavi pitanje etike, znanstvena zajednica svoj rad brani velikom potražnjom za ljudskim organima i njihovom mnogo manjom ponudom. Primjerice, pacijent u prosjeku čeka dvije do tri godine na transplantaciju bubrega dok u međuvremenu mora i nekoliko puta tjedno prolaziti kroz razoran proces dijalize. A potreba za raznim organima je svakog dana sve veća. No, opravdava li se time u potpunosti provođenje ovakvih pokusa? Stajališta su različita, a jedno od njih je pokazao i američki Nacionalni institut za zdravlje (NIH) kad je prošle godine objavio da više neće podržavati studije koje obuhvaćaju hibride ljudi i životinja sve dok se bolje ne prouče i  i podrže znanstvene i društvene implikacije ovakvih istraživanja. Međutim, većina istraživanja hibrida još uvijek pronalaze svoje sponzore koji financijskim i drugim sredstvima i dalje podupiru njihove pokuse uz jednu razliku: drže se u tajnosti, odnosno, rezultati se više ne objavljuju u javnosti. Dakle, ako ne znamo da se nešto događa, kako se možemo, eventualno, buniti i protestirati protiv toga ili uopće izraziti svoje mišljenje i stavove?

Današnji hibridi, koliko je poznato, sadrže manje od 5% ljudskih stanica zbog čega znanstvenici uglavnom ne vide problem i potrebu za „dizanjem prašine“. No, što ako u nepredvidivom procesu genetskog razvoja nastanu hibridi s većim postotkom ljudskog sadržaja? Istraživači na to jednostavno odgovaraju da je riječ o nečemu što se ne očekuje te stoga ni ne razmatraju tu mogućnost.

Ipak, svjedoci smo brzom napretku znanosti i tehnologije i možda je dan kad će se iza vrata laboratorija naći neobično biće ljudskog izgleda i obilježja nastalo iz životinjskog embrija, vrlo blizu.

One comment

  1. […] Vraćanje izumrlih vrsta nije mali podvig jer se DNK vremenom degradira. Čak i ako se dio mekog tkiva nađe očuvan u permafrostu, znanstvenici će morati sastavljati parove fragmenata DNK. Do sada je samo jedna životinja, pirenejski kozorog, klonirana nakon izumiranja (nakon smrti 1997.). Uginuo je nakon samo sedam minuta života, što znači da je to ujedno bila i prva životinja koja je dva puta izumrla. Više o ovoj temi pročitajte u tekstu Hibridi ljudi i životinja. […]

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s