Os Uma
Autor: Anthony de Mello
Vratimo se toj veličanstvenoj rečenici iz evanđelja o gubljenju sebe da bi našli sebe. To je izraz koji se nalazi u većini vjerskih, religijskih, duhovnih i mističnih književnosti. Kako čovjek može izgubiti sebe? Jeste li ikad pokušali izgubiti nešto? Tako je; što više pokušavate, postaje sve teže. Ovdje nije riječ o trudu da se nešto pokuša izgubiti. Gubimo nešto kad nismo svjesni. Pa, kako netko može umrijeti u sebi?
Sad govorimo o smrti, ne samoubojstvu. Nije nam rečeno da se ubijemo nego neka umremo. Uzrokovanje boli samom sebi, uzrokovanje patnje samom sebi bi bilo samoporažavajuće. Bilo bi kontraproduktivno. Vi nikad niste toliko puni sebe kao kad vas nešto boli. Vi nikad niste toliko usredotočeni na sebe kao kad ste u depresiji. Vi nikad toliko spremno ne zaboravljate sebe kao kad ste sretni. Sreća osobu oslobađa od „sebe“. Sjetite se samo koliko ste svjesni svojeg zuba kad vas muči zubobolja. Kad vas ne boli niti jedan zub, vi zaboravljate da ih uopće imate ili da, primjerice, imate glavu kad vas ona ne boli. Ali sasvim je drugačije kad vas glavobolja razdire.
Iz tog je razloga potpuno lažno, sasvim pogrešno misliti da možemo negirati sebe uzrokujući si bol, umrtvljenje, odricanje, kako se to obično poima. Negirati sebe, umrijeti u tome, izgubiti nešto znači razumjeti stvarnu prirodu toga. Kad to učinite, to će nestati, iščeznuti. Recimo da netko ulazi u moju sobu i ja govorim: „Uđi. Smijem li znati tko si ti?“ A osoba kaže: „Ja sam Napoleon.“ Ja na to odgovaram: „Ne baš Napoleon…“ I osoba nastavlja: „Što ti znaš!?“ A ja kažem, pa čak i mislim u sebi: „Bolje je biti pažljiv s ovim tipom.“
„Sjednite, Vaše Veličanstvo,“ kažem. On odgovara: „Ljudi mi govore da si ti prilično dobar duhovnik. Ja imam duhovni problem. Tjeskoban sam, teško mi je vjerovati u Boga. Vidiš, imam vojsku u Rusiji i provodim besane noći brinući se o ishodu.“ Stoga odgovaram: „Pa, Vaše Veličanstvo, svakako bih Vam mogao nešto prepisati za to. Ono što predlažem jest čitanje šestog poglavlja Matijinog: Pogledajte ljiljane u polju… ne trude se niti predu.“
U tom trenutku se već pitam tko je ovdje lud, taj tip ili ja. Ali, idem niz dlaku tom luđaku. To je ono što mudar guru čini s vama na početku. Povlađuje vam, ozbiljno shvaćajući vaše nevolje. Obrisat će vam i suze s lica. Vi ste ludi, ali to još ne znate. No, uskoro će doći vrijeme kad će vam izmaknuti tlo pod nogama i reći: „Pusti to, ti nisi Napoleon.“ U onim poznatim razgovorima svete Katarine Sijenske, kaže se da joj je Bog rekao: „Ja sam Onaj koji jest; ti si ona koja nije.“ Jeste li ikada doživjeli svoje ništavilo? Na Istoku imamo sliku toga. To je prikaz plesača i plesa. Bog se smatra plesačem, a kreacija Božjim plesom. Nije da je Bog velik plesač, a vi onaj maleni. O, ne. Vi uopće niste plesači. S vama se pleše! Jeste li ikad to doživjeli? Stoga, kad se čovjek urazumi i shvati da nije Napoleon, on ne prestaje postojati. On nastavlja biti, ali odjednom shvaća da nije ono što je mislio da jest.
Izgubiti sebe znači odjednom shvatiti da ste nešto drugo, a ne ono što ste mislili da jeste. Mislili ste da ste u središtu, a sada se doživljavate u vidu satelita. Mislili ste da ste plesač, a sada sebe doživljavate kao ples. To su samo analogije, prikazi i ne možete ih shvaćati doslovno. Oni vam samo daju trag, ključ, to su samo smjernice, ne zaboravite. Stoga ih ne možete previše forsirati. Nemojte ih uzimati previše doslovno.
Izvor: De Mello Spirituality Center
Anthony De Mello rođen je 1931. godine u Bombayu u Indiji. Studirao je filozofiju u Barceloni (Španjolska), psihologiju u Chicagu (SAD) i duhovnost na Sveučilištu Gregoriana u Rimu (Italija). Tijekom svoga života vodio je mnoge terapijske tečajeve u kojima je sjedinjavao iskustva iz psihologije i duhovnosti. Umro je 1987. godine u New Yorku. Njegove knjige prevedene su na sve vodeće svjetske jezike, uključujući i hrvatski. Prenosimo vam neke isječke iz njegovih knjiga uz posebnu dozvolu De Mello Spirituality Centra.
Os Uma 