Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Prošlost Li Ching-Yuena, kineskog travara i majstora borilačkih vještina koji je navodno poživio 256 godina, obavijena je misterijom i kontroverzom. Ipak, njegovo postojanje nije mit. Prema službenim podacima, Li je rođen 1677. u kineskoj provinciji Sečuan, no on sam je uvijek tvrdio da je rođen 1736. Prema vlastitim navodima, u dobi od 10 godina počeo je prikupljati ljekovito bilje i učiti taoističke vježbe i druge tehnike produljenja života što je radio gotovo 40 godina prije no što se priključio kineskoj vojsci u Kai Xianu gdje je podučavao borilačke vještine. Za Li Ching-Yuena je zapadna javnost prvi put čula 1920-ih, a legende o njemu privukle su pažnju Kuomintangovog generala Yang Sena koji je i sam prakticirao taoizam te postao njegov učenik.

Za Li Ching-Yuena se priča da je bio jedna od omiljenih osoba u svojoj zajednici te se ženio 23 puta i postao otac velikom broju djece, točnije, njih više od 200. Prema općeprihvaćenim pričama iz njegove pokrajine, Li je vrlo rano naučio čitati i pisati dok je već u desetoj godini života naveliko prikupljao ljekovito bilje diljem Kansa, Shansija, Tibeta, Annama, Siama i Mandžurije. Ovim zanimanjem se navodno bavio prvih 100 godina svojeg života nakon čega je počeo prodavati bilje koje su prikupljali drugi: goji bobice, divlji ginseng, kinesku heljdu, gotu kolu te razno drugo bilje i plodove koje je i sam koristio u svojoj ishrani, zajedno s rižinim vinom.

Osoba koja poživi toliko godina mora iza sebe imati i puno raznih priča i doživljaja, a to se posebno odnosi na Li Ching-Yuena. Prema jednoj od njih, Li je jednom prilikom naišao na muškarca starog 500 godina koji ga je kasnije podučio qigongu i pravilnoj prehrani. Smatra se da je upravo njegova ishrana ono čemu može zahvaliti za svoju dugovječnost, no Li je svoj recept za dug život izrazio u slijedećoj rečenici koju je, kao savjet, prenio caru Wu Pei-fuu koji ga je svojevremeno udomio kako bi od Lija saznao tajnu ekstremno dugog života:

„Zadrži mirno srce, sjedi kao kornjača, šeći žustro poput goluba i spavaj kao pas.“

Za zapadni svijet koji smatra da se dugovječnost može ostvariti samo visokorazvijenom tehnologijom i lijekovima, recept za dug život koji uključuje tehnike disanja, ljekovito bilje i posebice stanje uma djeluje nemoguće i lažno. Ipak, moramo pritom imati na umu da neki ljudi na ovom svijetu ne žive pod velikim stresom duga, osmosatnim radnim vremenom, ne udišu zagađen zrak i ne jedu umjetnu ili kontaminiranu hranu dok je vježbanje sastavni dio svakodnevne rutine. Zašto onda ne bi disciplinirana, duhovno razvijena i zdrava osoba poživjela više od 200 godina umjesto uobičajenih 75-80?

Priču o Li Ching-Yuenu koji je ovaj svijet napustio 1933. danas više nitko ne može potvrditi, no ona nije jedina i postoje mnoge slične kao npr. one o istočnjačkim jogijima koji su također doživljavali duboku starost, ali ne samo to – obično je riječ o pričama o ljudima koji su bili vitalni, aktivni i prepuni entuzijazma do zadnjeg trenutka. Možemo li onda naučiti nešto od njih?