Os Uma

Kada se dijete rodi, ono sa sobom donosi neke određene karakteristike i stavove zbog kojih interpretira i reagira na događaje u svojoj okolini na određeni način. Čak i u slučaju identičnih blizanaca, možemo vidjeti da reagiraju drugačije na iste događaje. Kako vrijeme prolazi, dijete dobiva razne poruke iz svoje okoline putem riječi i ponašanja usmjerenog prema njemu, te primjećuje ponašanja između drugih ljudi, kao i osobne i društvene događaje. Dijete interpretira te događaje i poruke i stvara “svjesni i podsvjesni sustav vjerovanja”. Taj sustav vjerovanja je kao santa leda od koje je se samo 1/8 prisutna u svijesti.

Taj sustav vjerovanja sada postaje ogledalo ili filtar kroz koji gledamo na svijet. To je kao da nosimo naočale u određenoj boji i sve što gledamo obojeno je tom bojom (dječjim uvjerenjima i zaključcima), a na taj način iskrivljava se ono što doživljavamo.

Taj sustav uvjerenja također podsvjesno komunicira s drugima u životu općenito privlačeći događaje koje očekuje, sukladno svojim nesvjesnim vjerovanjima i očekivanjima. To onda ponovno potvrđuje njegova izvorna uvjerenja, jer privlači ono u što vjeruje i tako se stvara začarani krug uvjerenja – očekivanja – događaja i iskrivljenog percipiranja realnosti.

Proces osobnog rasta temeljit će se na razbijanju tih začaranih krugova i krivih uvjerenja koja smo stvorili kao djeca.

Proces osobne transformacije

Prema riječima psihologa Abrahama Maslowa, “Ono što zovemo normalno u psihologiji je u stvari psihopatologija prosječnih ljudi, no ona je toliko raširena da to ni ne primjećujemo.” Normalnost je u stvari stanje zaustavljenog rasta, gdje je proces rasta prerano zaustavljen i nepotpun.

Mnogo ljudi sada vidi razvitak iznad te “normalnosti” kao logičnu kulminaciju ljudskog razvitka. U prvoj fazi života, od djetinjstva do odrasle dobi, postajemo individue, te učimo kako zadovoljiti zahtjeve obitelji, rada i društva. U drugoj fazi, koja prema Jungu započinje s krizom srednjih godina, okrećemo se prema svojoj nutrini, povezujemo se sa svojim Ja, središtem našega bića. U prvoj fazi izgrađujemo ego, a u drugoj ga pokušavamo transcendirati.

U toj transcendentalnoj fazi, fazi osobne transformacije, prvo učimo kako se transformirati emocionalno, kako izliječiti naše rane i neriješene traume, te rasti prema samoostvarenju i individualizaciji. To iscjeljivanje uključuje potpuno izražavanje nas samih, prihvaćanje potisnute sjene ili nižeg ja, naših nesavršenosti i osjećaja da nismo vrijedni, kao i mudrost i transcendenciju.

Potom se transformiramo duhovno, predajući svoj ego nečemu što je veće od nas samih, pronalazeći veću svrhu u životu i počevši je izražavati u svakom našem djelu i akciji. To uključuje povrat svih dijelova naše duše koji su bili disocirani ili izgubljeni kroz identifikaciju s uskim, ograničenim konceptima koje smo imali.

Na kraju, transformiramo naš socijalni kontekst, stvarajući zdravu zajednicu koja podupire najvišu razinu funkcioniranja. Transformiramo se kroz važne odnose, stvarajući identitet i jačajući ego, te suočavajući se s najdubljim strahovima i najvećim izazovima. Stvaramo i koristimo sigurnost i povjerenje centrirano u srcu, te neuvjetovanu ljubav zdrave zajednice.

Koja je razlika između psihoterapije i iscjeljivanja / osobne transformacije?

U psihoterapiji, ako slijedimo recept Freuda, rješavamo traumatska iskustva, dovodimo nesvjesni materijal u svjesni um, izražavamo emocije i otpuštamo traumu. U tom procesu, traume se otpuštaju i vraćamo se u stanje gdje smo opet adaptirani u društvu, s osjećajem osobne moći i zdravim odnosima. Pod time se obično misli na rješavanje nekih izravnih problema i simptoma koji nas muče.

Iscjeljivanje je širi pojam i također obuhvaća i duhovnu dimenziju. Iscjeljivanje zahtjeva da duboko pogledamo svoj život, koja je njegova svrha i smisao, te kako da se što potpunije izrazimo. Idemo na najdublje razine trauma i iscjeljujemo probleme, simptome i uzroke. Taj proces iscjeljivanja je proces osobne transformacije. U ovoj fazi, nadrastamo našu “normalnost” kako bismo došli do cjelovitosti. Tu otpuštamo vezanosti na ljude ili stvari koje nas ograničavaju i stječemo osobnu slobodu.

Tu leži ogromna moć osobne transformacije. Ona uključuje integriranje fragmenata ega, kao i fragmenata duše. Ona uključuje odlazak do najdubljih zakutaka naše psihe i najdubljih sjenovitih dijelova. Ona uključuje izražavanje najmoćnijih dubina boli, patnje, straha, bijesa, samoće i napuštenosti. Transformacijski rad uključuje otkrivanje naših karmičkih obrazaca i identificiranje lekcija koje smo došli naučiti na zemlju. Transformacija nas vodi od stanja zatočenosti do stanja slobode. Ne možemo stvarno znati tko smo i što trebamo raditi dok se ne oslobodimo posljedica naših nesvjesnih tendencija i obrazaca. Kada kroz proces i praksu osobne transformacije više ne doživljavamo sebe kao žrtve sudbine, tada možemo postati njezini gospodari.

Evo što možemo očekivati kada napravimo transformacijske promjene u svom životu:

1. Više nismo disocirani i odvojeni, već smo u potpunosti prisutni u svakome trenutku.

Umjesto da koristimo sanjarenje, povlačenje, te ovisničko i obrambeno ponašanje kako bi se disocirali i otupjeli bol rana iz našeg djetinjstva, u stanju smo prihvatiti svaki trenutak kao jedinstvenu mogućnost.

2. Naša jasnoća omogućava nam da temeljimo svoje odluke na intuitivnom znanju, mudrosti i ljubavi, a ne na strahu. Imamo povjerenja u unutarnje znanje o tome što je za naše najviše dobro, s dubokom sigurnošću i razlikom između “glasa straha” i “glasa jasnoće”.

3. Identificiramo i koristimo pozitivnu energiju, a ne preuzimamo negativnu energiju; naučimo transformirati negativne energije u pozitivne.

4. Živimo s integritetom. Riječ integritet znači integraciju. Naše “privatno” i “javno” Ja je kongruentno, u skladu jedno s drugim.

5. Duhovno manifestiramo ono što kažemo da želimo. Možemo manifestirati ono što želimo jedino kada na dubokoj nesvjesnoj razini, osjećamo da smo vrijedni i da to zaslužujemo.

6. Prihvaćamo se takvi kakvi jesmo. Iako smo “proizvod u nastajanju”, iako osobni rast traje cijeli život, te znamo da naša transformacija nije potpuna, prihvaćamo se takvi kakvi smo sada.

7. Iscijelimo i razriješimo nezdrave odnose, te počinjemo privlačiti zdrave odnose.

8. Izražavamo naše emocije slobodno, spontano i na zdravi način.

9. U našim odnosima, uvijek smo u toku, te nemamo nerazriješenih poslova i odnosa. Priznajemo da svaki odnos predstavlja mogućnost da dublje pogledamo u svoje obrasce i da ih iscijelimo.

10. Prepoznajemo karmičke obrasce i lekcije koje moramo naučiti u ovome životu. Jednom kada naučimo lekcije, ne moramo ih više ponavljati, te postajemo slobodni, a duša može doseći svoj najviši cilj. To je i najviši cilj osobne transformacije.

Izvor: Transformativa