Teorija o fantomskom vremenu

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Teorija o fiktivnom srednjem vijeku ili fantomskom vremenu, a koju je 1900. obznanio njemački znanstvenik Heribert Illig, tvrdi da razdoblje između 614. i 911. godine uopće nije postojalo! Smatra se da su povijesni zapisi koji se odnose na to vrijeme ili pogrešno protumačeni ili da je riječ o namjernim krivotvorinama. Prema tome, godina u kojoj živimo je 1719.!

Kao što znamo, kalendarski sustav kojeg danas koristimo se naziva Gregorijanski kalendar i prema njemu se svaka četvrta godina računa kao prijestupna, osim kad bi to trebala biti godina djeljiva s brojem 100, no uključujući one djeljive s 400. To je kalendar kojeg je 1582. prihvatio papa Grgur XIII. i time objavio reformu do tada postojećeg Julijanskog kalendara. Ovom reformom se iz kalendarskog računanja vremena izostavilo 10 dana pa je poslije četvrtka, 4. listopada 1582. slijedio petak, 15. listopada.

No, kad je Heribert Illig počeo brojati i proučavati godine nakon 1582., otkrio je da je propust od 10 dana premali i da je iz kalendara u stvari izostavljeno 13 dana. Razmišljajući o razlogu zbog kojeg su Papini astronomi naveli propust od premalo dana, došao je do zaključka da je čak i broj stoljeća iza nas manji no što mislimo. Tako je izračunao da je oko 300 godina naše povijesti krivotvoreno i da se nikada nisu ni dogodile.

srednji vijek os uma
Srednji vijek – je li poznat kao “mračan” zato što nije ni postojao?

Illig je djelomično i u pravu: jednostavnim računanjem se lako može otkriti da bi se Julijanskim kalendarom u razdoblju od 1582 godine prikupilo 13, a ne 10 propuštenih dana. No, za to postoji i opravdanje: kad se 1582. vršilo prebacivanje na Gregorijanski kalendar, svrha cijelog postupka nije bila ispravljanje nakupljenih grešaka iz Julijanskog kalendara nego usklađivanje datuma Uskrsa s odlukama Prvog nicejskog sabora prema kojima je određeno da će to biti prva nedjelja nakon prvog punog mjeseca poslije proljetne ravnodnevice. Prvi nicejski sabor je održan 325. godine što je 1257 godina prije promjene kalendara i razdoblje u kojem je došlo do otklona od 10 dana. Prema tome, Illigovo opažanje je bilo valjano, no temeljeno na pogrešnom tumačenju.

Ipak, Illig je, zajedno s još jednim njemačkim istraživačem, Hans-Ulrich Niemitzom, našao mnoge istomišljenike koji su počeli ukazivati i na nedostatak arheoloških i pisanih dokaza iz posljednjih stoljeća prvog tisućljeća, temeljeno na vjerovanju da ta stoljeća nikad nisu ni postojala. Povijest ovaj manjak dokaza objašnjava Mračnim dobom Europe u kojem se vrlo malo stvaralo i pisalo.

No Illig i ostali, podržavajući Teoriju o fantomskom vremenu, odbacuju i postojanje Karla Velikog, jednog od najvažnijih i najpopularnijih pripadnika dinastije Karolinga, tvrdeći da je on samo podvala koju je podmetnula Crkva kako bi poduprla postojanje „lažnih“ stoljeća. U izmišljene povijesne ličnosti se time ubraja i Alfred Veliki i njegov sin Edward, prvi kralj ujedinjene Engleske kao i šezdeset Papa, četiri antipapa te 18 nadbiskupa od Canterburyja.

Karlo Veliki Os uma
Portret Karla Velikog ili plod slikarove mašte?

Daljnji primjeri uključuju i proroka Muhameda, ali ne kao osobu koja nikad nije ni postojala nego onu čije se trajanje života i djelovanje ne uklapaju u Teoriju o fantomskom vremenu. Naime, dok Illig i ostali „dokazuju“ nepostojanje nekih osoba iz europske povijesti, kad je povijest svijeta u pitanju javljaju se nepravilnosti. Prema tome, Muhamed je ili umro 614., desetljeće prije no što je počeo diktirati Kuran, što je 18 godina ranije nego što navode povijesne knjige, ili je živio sve do 929. Teorija o fantomskom vremenu ovime u potpunosti obuhvaća i razdoblje širenja islama čime dolazi do velikih nepravilnosti koje poklonici ove Teorije objašnjavaju govoreći da su mnogi povijesni dokazi krivotvoreni ili ih jednostavno ignoriraju.

Srednji vijek općenito predstavlja nezahvalno razdoblje za arheologe koji se često susreću s brojnim krivotvorinama iz tog doba. To je 1986. posebice naglasio i Horst Fuhrmann, predsjednik Monumenta Germaniae Historica,  u svojem predavanju tijekom arheološke konferencije u Münchenu. On je tada opisao kako je Rimokatolička crkva tijekom srednjeg vijeka stvorila na stotine dokumenata koji se odnose na godine koje će tek doći, a koje je srednjovjekovno društvo tada pokorno, možda i pod prisilom, i prihvatilo.

Illig je u svojem istraživanju otkrio još neke nedosljednosti, kao primjerice onu koja se odnosi na izgradnju Carigrada (Konstantinopola) ili jaz u vjerskom nauku, osobito onaj u teoriji evolucije i smislu čistilišta. Sve ovo je Illiga i njegove istomišljenike uvjerilo da je kalendar povećan za 297 godina bez odgovarajućeg prolaska vremena, no bez osvrtanja na povijest svijeta pri čemu ovo vremensko razdoblje djelomično obuhvaća i razdoblje vladavine Dinastije Tang u Kini za koju Illig i njegovi istomišljenici tvrde da je ona također jedan od mitova iako ne znaju objasniti kako i zašto su i Kinezi odlučili stvoriti lažnu dinastiju.

Najveći dio podrške Teoriji o fantomskom vremenu dolazi iz istočne Europe. Dapače, još je 1700. francuski isusovac i knjižničar Jean Hardouin objavio da su većina umjetničkih djela i dokumenata antičke Grčke i Rima u stvari jezuitske krivotvorine iz 13. stoljeća. Njegove ideje i teorije je od početka 80-ih prošlog stoljeća počeo slijediti i ruski matematičar Anatolij Fomenko koji je statističkom analizom antičkih tekstova i vlastitim astronomskim promatranjima pokušao pokazati da je Hardouin u svojim tvrdnjama bio blag te da su isusovci krivotvorili svu grčku, rimsku, egipatsku, kinesku i arapsku povijest i to umetanjem u kalendar tisuću godina lažne povijesti. Prema njegovim tvrdnjama, da bismo upoznali Isusa, morali bismo se vratiti samo 900 godina natrag kroz povijest.

Nameće se pitanje: postoji li način na koji se može dokazati da se nešto za što se tvrdi da se dogodilo 300. godine tada doista i dogodilo? U tu svrhu se najčešće koristi radiometrijska metoda određivanja starosti kojom se određuje vrijeme postojanja nekog predmeta. Također, astronomska događanja kao što su supernove ili prolazak Halleyevog kometa mogu pomoći odrediti vrijeme. A kad je Teorija o fantomskom vremenu u pitanju, i ovdje dolazi do nekih neslaganja. Prolazak Halleyevog kometa se bilježi još od 240.g.pr.n.e., uključujući kineske zapise iz 684., 760. i 837.

halley1986 os uma
Halleyev komet

Poznato je da su kineski astronomi bili vrlo precizni i da moderna astronomska opažanja potvrđuju ne samo datume pojavljivanja Halleyevog kometa nego i njegov položaj na nebu. Danas znamo da se ovaj nebeski putnik u našoj blizini pojavljuje svakih 76 godina, a 76 godina x 4 javljanja daje 304 godine što je vrlo blizu vremenskom razdoblju trajanja fantomskog vremena, a koji iznosi 297 godina. Ovo nebesko tijelo i zapisi o njegovom pojavljivanju tako ne podržavaju stav poklonika Teorije koji u vezi ovih i ostalih astronomskih opažanja kažu da su ona vršena u skladu s važećim kalendarom zbog čega su, navode, podaci točni, ali se odnose na neke druge godine.

Jedan od načina određivanja starosti je i dendrokronologija, metoda datiranja pomoću godova drveta, a koja se provodi preklapanjem uzoraka godova drva iz određene regije. Takve regionalne kronologije se uspoređuju s kalibracijskim ljestvicama radioaktivnog ugljika.

No, Fomenko odbija prihvatiti radiometrijsku metodu (ugljikom) određivanja starosti tvrdeći da je ovakav način utvrđivanja vremenskog razdoblja prikladan samo za artefakte određene starosti i to zbog vremena raspadanja nekih izotopa koji se pritom koriste dok dendrokronologiju (koja inače ne potvrđuje teoriju o fantomskom vremenu) negira ukazujući na praznine u regionalnoj kronologiji, a koje doista i postoje. Kad su astronomske primjedbe u pitanju, Fomenkov odgovor se uglavnom temelji na doslovnom prihvaćanju astrologije. Primjerice, indijski, arapski, kineski i japanski astronomi su 1054. zabilježili pojavu supernove koju danas nazivamo Rakovom maglicom, no moderna mjerenja kažu da je maglica eksplodirala tek pred 950 godina.

Teorije postoje da bi se mogle odbaciti jer upravo je to ono što ih čini znanstvenima, a „izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze“. Illig, Fomenko i ostali, kad su dokazi u pitanju, jednostavno tvrde da je riječ o krivotvorinama dok svoje tvrdnje ne podupiru ničim konkretnim nego uglavnom odgovaraju na pojedinačne dokaze koji se stave pred njih. Uz to, hipoteze i teorije se moraju moći opovrgnuti da bi se one mogle uopće nazvati znanstvenima. A teorija o fantomskom vremenu to nije. Ipak, vrlo je zanimljiva i pruža puno materijala za razmišljanje i proučavanje.

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s