Krađa ženskih leševa zbog „duhovnih brakova“

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

„Dok nas smrt ne rastavi“ je fraza kojom završava obred kršćanskih vjenčanja i koja naglašava vjerovanje da ljudska duša dobiva samo jednu šansu za život nakon čega ju čeka raj ili pakao. Međutim, najstarije civilizacije, a osobito azijska kultura, vjeruju u reinkarnaciju i život nakon fizičke smrti pa i njihov bračni obred odražava to vezivanje duša i u životima nakon ovog trenutačnog (primjerice, u hinduističkom se braku vjeruje da parovi koji stupe u brak ostaju „vjenčani“ sedam inkarnacija ili života).

Prema široko rasprostranjenoj kineskoj tradiciji, osobe koje više nisu fizički žive mogu stupiti u brak kako bi ispunile niz društvenih uvjeta kao što su održavanje loze i pristojnosti. Ritualni duhovni brakovi datiraju još iz 17. st.pr.n.e. i danas su rijetkost u modernoj Kini iako se kulturno postojanje duhovnih brakova može pronaći diljem svijeta, čak i u nekim dijelovima Francuske. Najistaknutije od tih vjenčanja je ono 22-godišnje Karen Jumeaux i Anthonya Maillota pri čemu je Karen evocirala francuski zakon i dobila pravo na vjenčanje sa svojim mrtvim zaručnikom putem peticije upućene predsjedniku Sarkozyu.

Mao Zedong je još 1949. pokušao iskorijeniti ovu praksu poznatu pod nazivom nekrogamija, no ona se još uvijek prakticira u ruralnim područjima provincija Shaanxi, Shanxi, Henan, Hebei i Guangdong. Ondje obitelji često unajmljuju posrednika koji im pomaže pronaći odgovarajuću družicu za njihove preminule.

duhovna vjenčanja os uma
Zhang Chaofan je poginuou dobi od 15 godina i njegovi su roditelji platili izdašan iznos kako bi ga oženili za tri godine mrtvu djevojku od 16 godina

Županijski je sud nedavno u središnjoj Kini osudio četvoricu muškaraca na zatvorsku kaznu zbog iskopavanja i prodaje leševa na crnom tržištu kako bi se time omogućila takozvana duhovna ili vjenčanja s duhovima što je tisućljećima star običaj u kojem se preminuli neženja pokapa uz nedavno preminulu ženu. Time se „osigurava“ da pokojnik neće biti usamljen u zagrobnom životu.

The Global post piše: „U sjeverozapadnoj su Kini četvorica muškaraca osuđena zbog iskopavanja leševa žena i njihove prodaje u svrhu „duhovnih brakova“ onim obiteljima čiji su sinovi preminuli kao neženje. Prema trenutačnim izvješćima, ostaci deset „nevjesti“ su prodani za ukupni iznos od 38.000 dolara.“

Svaki od muškaraca je osuđen na više od dvije godine zatvora. Oni bi, nakon iskapanja, leševe očistili, prilagodili njihove medicinske nalaze kako bi povećali cijenu te ih kasnije prodavali na crnom tržištu.

Ova se praksa obično dogovara između dvije obitelji, no ova je skupina krala leševe i prodavala ih za visoku cijenu. Sud je u provinciji Shaanxi izjavio da su kradljivci zlouporabili lošu tradiciju  duhovnih brakova.

2012. je godine druga skupina pljačkaša grobova uhvaćena dok su pokušavali prodati leš žene nakon što ju je njezina obitelj već pokušala iskoristiti u svrhu duhovnog vjenčanja. Tijelo pokojnice je oteto  i ponuđeno drugoj obitelji za iznos od 3.000 funti.

2007. je uhićen muškarac nakon što je ubio i kasnije prodao tijela šest žena. Izjavio je da je „ubijanje ljudi i prodaja njihovih tijela jednostavnija od pljačkanja grobova“. 2009. je tugujući otac iz grada Xianyanga skupini kradljivaca platio iznos od 2.700 funti kako bi pronašli odgovarajuću nevjestu njegovom sinu koji je poginuo u prometnoj nezgodi. Pljačkaši su nakon toga uhićeni zbog iskapanja ostataka tinejdžerice koja je počinila samoubojstvo.

brakovi leš os uma
Postojanje duhovnih brakova može se pronaći diljem svijeta

Drevna se tradicija takvih „brakova“ provodi iz mnogih razloga, a jedan od njih je ponovno udruživanje parova koji su bili zaručeni prije smrti jednoga od njih kako bi se osiguralo produženje obiteljske linije. Manje imućne obitelji, a koje žele duhovna vjenčanja, koriste neljudsku zamjenu za nevjestin leš kao što su srebrne statue ili keksi u obliku žene na koje se, na mjesto očiju, stavljaju dva zrna crnog graha. Poneke obitelji kupe stari, truli leš po sniženoj cijeni, obuku ga u odjeću, a kostur ojačaju čeličnom žicom.

Uobičajeni obredi koji se provode tijekom redovitog vjenčanja se obavljaju i tijekom duhovnih. Ukoliko je jedan od partnera preminuo, njegov se lik tijekom rituala predstavlja figurama izrađenima od papira, bambusa, tkanine, drva ili kombinacijom navedenog dok se unutar te figure nalaze ploče predaka. Pokloni „vjenčanom paru“ se prikazuju u papirnom obliku i kasnije se pale zajedno s papirnim figurama preminulog para kako bi se osigurao komfor u zagrobnom životu. Tijekom proslave vjenčanja, figure se tretiraju kao žive osobe i tako se prema njima i odnosi.

Nama bi se ovaj običaj mogao učiniti okrutnim i morbidnim, no s tradicionalne točke gledišta, namjena je ovih brakova osiguravanje poštovanja (osobito prema neudatim ženama), loze, nasljedstva, obiteljskog imena, pa čak i djece. Duhovni brakovi pomažu pri integraciji neudanih žena unutar očinske linije i osiguravanje skrbi o njima s obzirom da je u patrijarhalnom društvu usidjelica koja živi s roditeljima stigmatizirana.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s