Fraza “Ubi ga prejaka riječ” danas ima čvrsti znanstveni dokaz da je zaista istinita

Os Uma
Autor: Drago Plečko

Istraživanja nekolicine harvardskih psihologa pokazuju da je snaga stava i način njegova izricanja presudan za naše tijelo.

Nedavno je je vrlo zanimljiv autor, Marco Cesati Cassin, podsjetio na pomalo zaboravljeno istraživanje iz 2003. godine kojime je dobitnik Max Planckove nagrade dr. Kazuo Murakame ukazao na blagotvorni utjecaj pozitivnih misli na gene. Dokazao je da veselje, uzbuđenje, vjera i molitva mogu aktivirati korisne gene dok ih tjeskoba, napetost, strah i bol deaktiviraju. Dakle, loše raspoloženje i predviđanje razoružava obrambeni sustav.

Primjerice, pokazalo se da smijeh djeluje na postotak glukoze u krvi dijabetičara (u Indiji sam sreo čitave klubove ljudi koji nisu radili ništa drugo nego se sastajali da bi se zajedno smijali!) i da sam smijeh aktivira čak 24 različita gena. Murakami ide korak dalje i tvrdi da je čak 90% naših gena uspavano, a dio njih se može aktivirati u skladu s našim emotivnim i duhovnim stanjem. Koji je potencijal tih uspavanih gena se može samo nagađati. Prema jednima, oni sadrže povijest ljudske evolucije a drugima su sjedište budućih moći naših tijela koje nisu do danas ni približno aktivirane do optimalne mjere.

Još davne 1981. godine grupa psihologa sa Harvarda je pokupila dvije skupine osoba (jedna je bila kontrolna grupa) u sedamdesetim i osamdesetim godinama i smjestila ih u izolaciju napuštenog samostana u New Hampshireu. Testiranoj su grupi rekli da se tjedan dana pretvara da se vratila u 1959. godinu, unatrag u vremenu i sada je mlada. U samostanu se nalazio crno-bijeli televizor na kojem se vrtio stari film Jimmya Stewarta, na stolovima su bili brojevi magazina “Life” iz tog razdoblja, a razgovori su se vodili isključivo o temama iz prošlosti kao ulasku Castrovih trupa u Havanu, sportskim podvizima Mickeya Mantlea i Floyda Pattersona, dok su se na radiju slušale vijesti o Nikiti Hruščovu i potrebi izgradnje atomskih skloništa diljem SAD. Efekti jednotjednog glumljenja mladosti su za tim znanstvenika bili šokantni. Poboljšala se inteligencija staraca, ali i njihova visina (!?), težina, sluh i vid, a nekima su se prsti savijeni od artritisa – izravnali. Tijela su im doslovce bila mlađa! Ispostavilo se da su koju godinu kasnije praktično svi iz te grupe još bili živi dok je dosta njih iz kontrolne skupine u međuvremenu umrlo.

Kasnije će se isto potvrditi i za osobe koje su učile pilotirati u simulatoru. Jednima je rečeno da je simulator u kvaru i da je sve samo igra, a drugima da su doista na treningu za pilote. Drugoj se skupini u kratkom vremenu vidno popravio vid do čak 40%!

Najnovija publikacija autorica Langer i Carson opisuje reakcije žena koje su preživjele rak dojke. One koje su govorile da su “ozdravile” su bile boljeg općeg stanja, biokemjskih nalaza, tumor markera, energičnije, s manje bolova i depresije od onih koje su tvrdile da su u “remisiji”. Jer ovo posljednje predstavlja možebitni p r i v r e m e n i oporavak. Svaka neodlučnost u umu čovjeka prenosi se u podsvijest koja na to adekvatno odgovora kroz tijelo.

Langerova čak tvrdi da bi se odvikavanje od alkohola moglo provesti osjetno brže kada bismo alkoholizmu nadjenuli ime “alergija” umjesto “bolest”. Naljepnice ponekad život znače!

Izvor: Drago Plečko

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s