Os Uma
Piše: Irena Dujmušić

Projekt Kibersin je bio čileanski projekt društvenog ustroja čija je namjera bila direktno softverski povezati vlast s industrijom i drugim temeljima društva kako bi na taj način uz pomoć tehnologije donosila odluke. Naziv Kibersin (Cybersyn) je kovanica riječi kibernetika (cybernetics) i sinergija (synergy).

Ovaj tada revolucionarni projekt je pokrenut u periodu od 1971. do 1973. (za vrijeme vladavine predsjednika Salvadora Allendea) i bio je usmjeren na izgradnju distribuiranih sustava za izvještavanje za pomoć u upravljanju nacionalnim gospodarstvom. Sastojao se od četiri modula: ekonomskog simulatora, prilagođenog softvera za provjeru tvorničke izvedbe, operativne sobe, te nacionalne mreže Telex strojeva koji su bili povezani s jednom glavnim računalom.

Ovaj projekt se temeljio na teoriji modela održivog sustava i neuronske mreže kao pristupa organizacijskom dizajnu, što predstavlja inovativnu tehnologiju za svoje vrijeme. Obuhvaća mrežu Telex strojeva u državnim poduzećima koji bi slali i primali informacije iz vlade u Santiagu. Informacije s terena bi se unosile u softver za statističko modeliranje da bi se pratili pokazatelji proizvodnje (kao što su zalihe sirovina ili visoke stope izostanaka radnika) u realnom vremenu, te da bi, u prvom slučaju, upozorili radnike, a u nenormalnim situacijama također i vladu, ako bi ti parametri pali izvan prihvatljivih raspona. Informacije bi se također unosile u ekonomski simulacijski softver da bi vlada mogla prognozirati mogući ishod ekonomskih odluka. Konačno, sofisticirana operativna soba bi osigurala prostor gdje bi menadžeri mogli vidjeti relevantne ekonomske podatake, osmisliti odgovore za hitne slučajeve, te prenositi savjete i smjernice za poduzeća i tvornice u alarmantnim situacijama uz pomoću Telex mreže.

Glavni arhitekt sustava je bio britanski znanstvenik Stafford Beer, a sustav utjelovljuje njegove pojmove organizacijske kibernetike u industrijskom upravljanju. Jedan od njegovih glavnih ciljeva bio je prenošenje odluka unutar industrijskih poduzeća do radne snage kako bi se razvila samoregulacija tvornica. U srpnju 1971. Stafford Beer je kontaktirao Fernanda Floresa, tada visoko pozicioniranog zaposlenika čileanske koorporacije CORFO, za savjet o uključivanju svoje teorije kibernetike u menadžment nedavno nacionaliziranog sektora čileanskog gospodarstva. Vidio je to kao jedinstvenu priliku da provede svoje ideje kibernetskog upravljanja na nacionalnoj razini, no istovremeno je suosjećao s idealima čileanskog socijalizma, čiji je cilj održavanje demokratskog sustava i autonomije radnika. Beer je posvetio mnogo vremena za ono što je postalo projekt Kibersin, često putujući u Čile gdje je surađivao s lokalnim izvođačima i koristio je svoje osobne kontakte kako bi osigurao pomoć britanskih tehničkih stručnjaka. Raspored provedbe je bio vrlo agresivan, a sustav je dosegao naprednu fazu početkom 1973. godine.

Jednostavno, Beer je pokušao implantirati elektronski “živčani sustav” u čileansko društvo. Birači, radna mjesta i Vlada su trebali biti povezani s novom, interaktivnom nacionalnom komunikacijskom mrežom, koja će transformirati njihov odnos u nešto ravnopravniji i brži nego prije. Ovo je zapravo bila neka vrsta socijalističkog interneta, desetljećima ispred svog vremena. Allende i Beer su dijelili uvjerenje da projekt Kibersin nije špijuniranje i kontroliranje ljudi. Naprotiv, nadali su se kako bi sustav omogućio radnicima da upravljaju, ili barem da sudjeluju u upravljanju svojim radnim mjestima, te da će svakodnevna razmjena informacija između pogona i Santiaga stvoriti povjerenje i iskrenu suradnju kao kombinacija individualne slobode i kolektivnog postignuća koja je uvijek bila politički sveti gral za mnoge mislioce lijevog krila.

Sustav je bio najkorisniji u listopadu 1972., kada je oko 40.000 vozača kamiona stupilo u štrajk i blokiralo pristupne ulice prema Santiagu. Koristeći Telex strojeve, vlada je bila u mogućnosti jamčiti prijevoz hrane u grad sa samo oko 200 kamiona vozača koji nisu bili u štrajku, čime su nadoknadili nestašicu uzrokovanu štrajkom. Nakon vojnog udara 11. rujna 1973., projekt Kibersin je napušten a operativna soba je uništena.

Izvori: The Guardian, Wikipedia