Je li to otkrivena umjetna megastruktura u svemiru?

Os Uma

Je li konačno otkrivena jedna visokorazvijena civilizacija? Daleko naprednija i moćnija od ove naše? Ona koja je u stanju učinkovito koristiti energiju matične zvijezde? Je li nakon tisuće godina našeg traganja za vanzemaljskim životom takav jedan otkriven na 1480 svjetlosnih godina daleko od nas? Pa, zapravo to još ne znamo.

Naš problem s vanzemaljcima je taj što su oni ili suviše sitni, ili suviše daleko ili ne postoje. Iz bilo kog od tih razloga mi ih ne vidimo i pored svih napora koje ulažemo u njihovo otkrivanje. A pošto nam nikako ne uspijeva s njima ostvariti kontakt treće vrste (tj. neposredni kontakt) moramo se dovijati kako ih pronaći. Znanstvenici traže njihove tragove. Svaki život ostavlja trag o sebi, o svom postojanju. Jednostavni organizmi mijenjaju svoju okolinu time što je razgrađuju hraneći se ili tako što u atmosferu ispuštaju plinove koji su produkt života. U procesu raspadanja živih organizama u atmosferu se otpuštaju i izvjesne količine amonijaka, pa kada u nekoj atmosferi otkrijete amonijak, to možete protumačiti kao mogući znak života.

Ali kako otkriti život oko dalekih zvijezda, tamo gdje nismo u mogućnosti izučavati atmosferu planeta? Pa, moguće je, kako znanstvenici pretpostavljaju, ako se radi o visoko razvijenoj civilizaciji. Takva bi ostavljala upadljivije tragove svoje egzistencije, one koji se vide čak i sa vrlo velikih rastojanja. Takva civilizacija bi morala trošiti ogromne količine energije što ne bi moglo ostati neprimjetno. Do sada takvi znaci života, i pored agilne pretrage neba, nisu uočeni. Nigdje.

A možda i jesu. Već neko vrijeme pažnju znanstvenika privlači zvijezda KIC 8462852. KIC je akronim za Kepler Input Catalog, a to je katalog od 13,2 milijuna objekata koji je napravljen za potrebe istraživanja Svemirskog opservatorija Kepler (a koja, kao što sigurno znate, traga za vansolarnim planetima). To je zvijezda F-tipa, magnitude 11,7, smještena u sazviježđu Cygnus (Labud) 1480 svjetlosnih godina daleko od nas. Ona ima nešto veću masu od mase Sunca (1,43 puta) i također nešto veći radijus (1,58 puta). Isto tako sa svojih 6750 K nešto je toplija od Sunca (5700 K). Ono što je čudno i zbunjujuće kod ove zvijezde jest njena neobična i neobjašnjiva promjena sjaja, o čemu je u rujnu prošle godine objavljen elektronski članak na arXiv.

Radi se o malim, čestim neperiodičnim opadanjima sjaja i to između dva znatno jača koji se dešavaju u razdoblju od 750 dana. Snažan pad sjaja je zabilježen još 5. ožujka 2011. kada je zvijezda potamnjela za čak 15%, a zatim 20. veljače 2013. kada se dogodio još veći pad sjaja od 22%.  Znanstvenici usporedbe radi govore da bi planet veličine Jupitera zatamnio zvijezdu te veličine za svega 1% što govori da ovaj pad ne izaziva planet, već nešto znatno veće, čak do polovine radijusa same zvijezde.

Promjene sjaja zvijezda su dobro izučene, znaju im se uzroci i astronomi na osnovu krive sjaja lako mogu utvrditi što je do nje dovelo. Problem sa ovom zvijezdom je što se radi o takvim fluktuacijama sjaja koje jednostavno nemaju objašnjenje. Za sad postoje samo nedovoljno uvjerljive hipoteze. Po jednoj moglo bi se raditi o krhotinama kometa sa vrlo ekscentričnom putanjom. Po drugoj radi se o tijelima male mase koja se formiraju u blizini zvijezde na bliskoj orbiti. Možda je u pitanju, kako neki ukazuju, interstelarna prašina, niz gigantskih planeta sa vrlo velikim prstenima, grupa gravitacijski zarobljenih asteroida itd. Sve su to logične pretpostavke, ali ni jedna ne izaziva istu krivu sjaja kakvu nam šalje ova zvijezda. I sve se te pretpostavke, polako, nakon analiza, odbacuju.

dysonova-sfera
Dysonova sfera

Na kraju je ostalo još jedno moguće rješenje, mada ni ono nije dovoljno dobro potkrijepljeno dokazima. Moguće je, smatraju neki astronomi, da se radi o umjetnoj megastrukturi koja obavija zvijezdu! Nešto kao Dysonova sfera, ili možda BAŠ Dysonova sfera.

Dysonova sfera je sustav satelita koji orbitiraju oko zvijezde i zapravo je sasvim okružuju. Mogućnost postojanja ove sfere je predložio Freeman Dyson pa otuda i ime, a radi se o strukturi koja je rezultat velike i trajne potrebe tehnološki napredne civilizacije da što više koristi energiju matične zvijezde. Tragajući za visokorazvijenim civilizacijama astronomi i drugi istraživači traže upravo takve strukture duboko u svemiru.

Dakle, je li to u pitanju? Je li konačno otkrivena jedna visokorazvijena civilizacija? Daleko naprednija i moćnija od ove naše? Ona koja je u stanju učinkovito koristi energiju matične zvijezde? Je li nakon tisuća godina našeg traganja za vanzemaljskim životom takav jedan otkriven na 1480 svjetlosnih godina daleko od nas? Pa, zapravo to još ne znamo. Ovo je možda prvi znak jedne takve civilizacije, ali – još uvijek prilično nepouzdan znak. Zašto? Pa zato što nisu uočeni nikakvi drugi prateći, a neminovni učinci postojanja takve civilizacije. Listopada 2015. SETI institut je objavio da nakon dvotjednog istraživanja nije pronašao nikakve dokaze emitiranja relevantnih radio signala koji bi dolazili od spomenute zvijezde.

Ako vanzemaljska civilizacija tamo negdje i postoji, nekako se uspijeva i dalje sakriti od nas. Ali jedno je sigurno, zvijezda KIC 8462852 će biti predmet pažljivog ispitivanja i sljedećih godina te ćemo možda, jednog dana, čitati zaista uzbudljive vijesti o njoj i njenom planetarnom sustavu.

Autor: Aleksandar Zorkić
Izvor: Astronomski magazin

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s