Os Uma
Autor: Irena Dujmušić

Mnogi korisnici kanabisa znaju da se njegove ljekovite moći ne ograničavaju samo na tjelesno iscjeljivanje, ova je biljka moćan vodič kroz duhovne sfere i put do iskonske mudrosti bez ograničenja uma.

Kanabis se od pamtivijeka koristi kao duhovni lijek zbog svojih psihoaktivnih svojstava i mogućnosti mijenjanja nečijeg stanja svijesti čime se osoba dovodi u mogućnost sagledavanja stvarnosti iz drugačije perspektive, one koja se razlikuje od normalnih granica 3D stvarnosti. Svaka biljka i svaka tvar sadrži jedinstveni skup frekvencija koji nas u konačnici može naučiti novom načinu razmišljanja i postojanja. Prema tome, kanabis nas može naučiti nizu stvari koje mogu omogućiti jednostavnu lakoću postojanja, uz uvjet da energija biljke odgovara našim osobnim vibracijama odnosno da ga koristimo uz odgovarajuću namjeru. O ovome nas uči predaja i zapisi koji sežu daleko u prošlost, drevne su kulture od pamtivijeka znale vrijednost kanabisa kao sredstva koje pomaže u duhovnoj praksi. Kada se energija biljke koristi na ispravan način, djelovat će nadahnjujuće, što su dobro znali štovatelji raznih vjerskih praksi, poput tibetanskog budizma, hinduizma, taoizma ili sufizma.

Drevna duhovna namjena

Duhovni aspekti kanabisa duboko su ukorijenjeni u mnogim religijskim skupinama južne Azije, uključujući i budizam te hinduizam, koje ga uključuju u svoju meditativnu tehniku kao sredstvo za “zaustavljanje uma” i ulazak u stanje transa, gdje nastaje stanje potpune svjesnosti sadašnjeg trenutka, odnosno u stanje meditativne svijesti – Samadhi. Kanabis oduvijek ima značajno mjesto i među tantricima u Indiji, Nepalu i Tibetu, baš kao i danas. Razni duhovni tekstovi, uključujući i budističku Tara Tantru, navode kanabis kao važno sredstvo koje pomaže pri meditativnoj i duhovnoj praksi. U tantričkom budizmu Himalaje i sjeverne Indije, kanabis i dalje igra značajnu ulogu u meditativnim ritualima gdje se koristi za ulazak u duboko meditativno stanje i produbljivanje svijesti. Kanabis se čak spominje u indijskom mitu stvaranju, gdje se navodi kao jedan od pet nektara bogova, a određen je za “oslobađanje od patnje.” U Vedskim spisima, starim otprilike 4000 godina, kanabis se naziva “izvorom sreće”, oslobađajućim poklonom koji je dat ljudima kako bi mogli postići užitak i izgubiti strah. Vrlo je usko povezan sa štovanjem božanstva Šive, smatra se da mu je kanabis omiljena biljka upravo zbog svojih duhovnih mogućnosti. Uobičajeno je da ga konzumiraju šivaisti, štovatelji Šive, jogiji i askete, kao pomoć u duhovnim praksama. Lutajući asketi, poznati kao Sadhu, često se mogu vidjeti kako puše kanabis. Jedan od najčešćih načina konzumacije kanabisa je i u obliku napitka Bhang, a koristi se najviše na festivalima posvećenih božanstvu Šiva. Kao dio religijske kulture, ovaj je napitak dostupan svima, hodočasnicima, lokalnom stanovništvu i turistima.

U jednom dijelu povijesti Kine, kanabis je bio iznimno cijenjen te je bio simbol moći nad zlom pa je i prozvan “osloboditeljem grijeha”. U 5. stoljeću p.n.e., kineski taoistički svećenik je zapisao da se kanabis koristi u kombinaciji s ginsengom kako bi se vrijeme “postavilo prema naprijed” čime bi se otkrili budući događaji. Sinolog i povjesničar Josip Needham u svom radu zaključuje da su “halucinogena svojstva kanabisa bila opće poznata u kineskim medicinskim i taoističkih krugovima već dva tisućljeća ili više”, što potvrđuju i nalazi drugih znanstvenika koji povezuju kineske šamane (Wu) s enteogenskom uporabom kanabisa. Također, najstariji tekstovi o tradicionalnoj kineskoj medicini ističu neke psihodinamičke učinke. U kineskoj farmakopeji Shennong Ben Cao Jing, napisanoj otprilike oko 200. godine n.e., u kojoj su zapisane oralne predaje, opisano je da kanabis, ako ga se uzima prekomjerno, može utjecati da ljudi vide demone, no ako se koristi tijekom dugog vremenskog razdoblja tada omogućava komunikaciju s duhovima, a tijelo konzumenta postaje “svjetlost”. Kasnije farmakopeje ponavljaju taj opis, primjerice Zhenglei bencao navodi da se prekomjernom konzumacijom doživljavaju halucinacije no da dugoročna konzumacija uzrokuje mogućnost komunikacije s duhovima i prosvjetljenje. U 4. stoljeću, taoistički tekstovi spominju korištenje kanabisa u kadionicama. Zabilježeno je također da su taoisti preporučili dodavanje kanabisa mirisnim gorivim štapićima jer će tako postignuti halucinogeni učinak omogućiti postizanje besmrtnosti.

I grčka povijest i moderna arheologija pokazuju da su narodi središnje Azije koristili kanabis i to prije 2500 godina. O Skitima, nomadskom narodu koji je koristio kanabis većinu podataka saznajemo iz Herodotovih zapisa, koji je naveo kako su kanabis koristili u parnim kupeljima, bacajući sjemenke na užareno kamenje. Budući da sjemenje ne sadrži psihoaktivne tvari vjeruje se da su zapravo bacali čitave cvjetove. Ovi zapisi nisu sami drevni mit, arheološka iskapanja su potvrdila da su Skiti doista koristili kanabis u ritualne duhovne svrhe. Drevne ruševine u blizini Altai planine otkrile su grobnicu s balzamiranim tijelom muškarca i brončanim kotlićem punim sjemenki kanabisa. Nadalje su otkrivene i posude za inhaliranje za koje je sasvim sigurno da nisu povezane ni sa kakvim religijskim obredom već su se koristile u svakodnevnom životu. Jedno novije otkriće također potvrđuje činjenicu da su Skiti koristili kanabis u duhovne svrhe. Arheolog Andrej Belinski je 2013. godine započeo iskapanje kurgana, velikog grobnog humka, na području Kavkaza, gdje je otkrio zlatne posude u kojima se nalazio tamni talog. Analiza taloga je otkrila da se radi o tragovima opijuma i kanabisa. Treba naglasiti da su Skiti, kao nomadski narod, proširili svoje znanje o duhovnoj i praktičnoj primjeni kanabisa po velikom dijelu svijeta. Herodot je naveo i kako su Tračani vrlo vješto koristili kanabis za izradu odjeće, a dr. Sumach u knjizi “A Treasury of Hashish” navodi kako se nisu ograničili samo na to već da su ga koristili u ritualne i duhovne svrhe, baš kao i Skiti. Palili su cvjetove kanabisa (i druge psihoaktivne biljke) kako bi ih njihov dim uveo u trans. Svoje posebne talente su pripisivali “čarobnoj toplini” nastaloj spaljivanjem kanabisa, vjerujući da se biljka otopljena u plamenu ponovno sastavlja u osobi koja udiše taj dim. Polemike se vode i o Judaizmu, gdje se tvrdi da je Kaneh bosm, sveto ulje za pomazanje koje se spominje pet puta u hebrejskoj Bibliji, zapravo biljka kanabis iako to mnogi stručnjaci kategorički odbacuju tvrdeći da se radi o drugoj biljci. Duhovna korist korištenja kanabisa se, naravno, proširila i na drevnu Europu, gdje su je koristili narodi poput germana, o čemu postoje broji dokazi.

Rekonekcija kanabisom

Sudeći prema prošlosti, kanabis se zaista koristio za povezivanje s duhovnim svijetom, ali i kao pomoć za drugačije poimanje stvarnosti. Drugačije nije ni danas, iako je ovo sada tabu tema, kao i svaka tema koja ističe svjesnost i duhovnost. Izgleda kao da ne smijemo znati ono što bismo trebali znati… Naglasak je samo na ljekovitosti kanabisa, što on zaista i jest – iznimno ljekovit, no ne samo u tjelesnom smislu. Jer, nitko od nas ne postoji samo u tjelesnoj manifestaciji, postojimo i u drugim dimenzijama, umnoj i duhovnoj, te će se i tu istaknuti ljekovitost ove biljke. Da, kanabis liječi, on povezuje, na endokanabionoidnoj, tjelesnoj razini, ali i na duhovnoj, pomažući da se ponovo povežemo sami sa sobom i svemirskom univerzalnom istinom, što možemo samo u drugom stanju svijesti. Možemo ga promatrati kao portal između svjetova ili dimenzija, gdje ćemo uz pomoć sinhroniziranih vibracija biljke i nas samih uspješno podići vlastitu svjesnost. Kanabis inhibira funkciju mozga u normalnom kapacitetu, što pruža veliko olakšanje za mnoge ljude koji su bombardirani vlastitim negativnim mislima. Mozak je primopredajnik informacija osmišljen kako bi zadržao iluziju statičkog trodimenzionalnog svijeta. Kada je mozak inhibiran supstancom, on počinje raščlanjivati 3D stvarnost koju koristi za konvertiranje i osoba je u stanju vidjeti dalje od vlastitih normalnih dimenzija stvarnosti. Tako kanabis ponekad omogućava nekoj osobi da većina njegovog/njezinog istinskog postojanja bude potpuno prisutna i neograničena.

Ne reagiraju svi ljudi jednako na kanabis i postavlja se pitanje zašto je to tako. Jasno, treba uzeti u obzir da smo svi različiti, zatim različite sojeve s različitim omjerima THC-a. No, sve vibrira, čitav svijet i svemir ima svoje vlastite frekvencije, pa tako i mi ljudi jednako kao i kanabis. Moguće je da su nečije vibracije više ili niže od vibracija biljke. Ako netko s nižim vibracijama od vibracija kanabisa koristi biljku, vjerojatnije je da će se osjećati bolje jer biljka podiže vibracije. Isto tako, ako netko s višim vibracijama konzumira kanabis, on će se možda osjećati gore, doživljavajući osjećaj paranoje ili tuge. Također, bitna je i namjera korištenja koja će usmjeriti energiju. Ako ne utvrdimo namjeru prije korištenja, onda će energija biljke odgovoriti na namjere naše podsvijesti. Na primjer, ako se naša podsvijest plaši gubitka granica ili želimo znati nešto što je zakopano duboko u podsvijesti, onda će konzumacija kanabisa podići na površinu podsvjesne strahove i emocije. To je razlog zašto neki doživljavaju paranoju pri uporabi kanabisa. Ako je u pitanju otvaranje uma i svjesnosti, priča je sasvim druga. Jednostavno, trebamo biti sigurni što želimo sami od sebe – želimo li osobni rast i duhovnu ekspanziju ili se samo želimo opustiti i zaboraviti probleme koji nas muče. Razlika je velika, trenutnim zaboravom problemi neće nestati niti se riješiti sami od sebe, za razliku od toga što će se pristupanjem konzumaciji s namjerom otvaranja uma i otpuštanja otpora doći u stanje prisutnosti istinskog bića, u kojem će se problemi sagledati sa sasvim druge razine što će omogućiti i njihovo rješavanje. Možda jednostavnije objašnjenje – kanabis ne bi trebalo koristiti kao sredstvo kao bijeg, već kao put do duhovne ekspanzije, do višeg nivoa svjesnosti.

Svjedočanstva onih koji kanabis koriste za rekonekciju i spiritualni rast navode da im je ova biljka izrazito korisna jer povećava usmjerenost pažnje prema unutra, prema carstvu duha. Ne samo da mijenja naše stanje svijesti već i povećava alfa moždane valove slično kao u meditaciji i drugim stanjima transa. Prema tim izjavama, kanabis na auri može stvoriti nježnu zelenu boju, a pomoći će i u otvaranju čakri i boljem protoku energije. Najdramatičniji duhovni učinak uporabe marihuane može se vidjeti kod ljudi kod kojih je snažno ukorijenjeno racionalno razmišljanje lijevom stranom mozga. Budući da smo od rođenja programirani što i kako misliti, to nas sprječava u širenju uma i dostizanju viših razina mudrosti, svijesti i duhovnog iskustva. U tom smislu, kanabis može probuditi uspavane dijelove uma i povećati šanse za postizanje spiritualnog učenja. Ovo potvrđuju i istraživanja koja su pokazala kako korištenje kanabisa povećava mogućnost doživljavanja izvantjelesnog iskustva te telepatije, vidovitosti i šestog čula. Većina korisnika redovno prijavljuje doživljaje duhovnih iskustava u smislu povezanosti s božanskim bićima i drugim ljudima te dubok osjećaj mira i zadovoljstva. Dakle, ovaj enteogen, kao i druge psihoaktivne tvari, pomaže osobi da usredotoči svoju energiju na duhovnost. Jedan korisnik to lijepo objašnjava: “Enteogeni su mi pomogli da povećam doživljavanje osjećaja ljepote, čudesnosti, magije i misterije. Tijekom tih iskustava, uvidio sam čudesnost i ljepotu u stvarima koje sam obično ignorirao. Pamteći i prisjećajući se tih osjećaja, počeo sam svakodnevno primjećivati teksturu planine, plavetnilo neba ili toplinu povjetarca. Također sam otkrio da mi pomaže u toleriranju ponašanja drugih ljudi. Otkrio sam osjećaje sućuti, ljubavi i povezanosti prema svim bićima i stvarima u svemiru. Za mene, sjećanje na te osjećaje mi je pomoglo u periodima ljutnje i cinizma, kao i u radu na zdravijim odnosima s drugim osobama. Osim toga, enetogeni su mi pomogli u opuštanju i osjećaju radosti, tako da me kanabis, čak i kada ga nisam koristio, podsjetio da su radost i sreća dio svakog ljudskog bića. Postao sam i otvoreniji prema duhovnim putovima drugih, zato što sam doživio iskustva koja su toliko različita od mojih uobičajenih iskustava te sam shvatio da je moja perspektiva samo jedna od mnogih.”

Enteogeni obuhvaćaju tvari koje se koriste u vjerskom, šamanskom ili duhovnom kontekstu, a koje induciraju psihološke, fiziološke i duhovne promjene. Naziv je skovan 1979. od strane grupe znanstvenika, a izveden je iz dvije starogrčke riječi – entheos što znači “pun boga, nadahnut” i genesthai što znači “doći u postojanje”. Kovanica je stvorena kao zamjena za naziv haluciongen i psihodeličan kako bi se opisale biljke i tvari za koje je dokazano kako mogu proizvesti učinak promjene svijesti. Terence McKenna, koji je čitav svoj život koristio kanabis te proučavao djelovanje enteogena kaže da se korištenjem kanabisa energija, koja bi se inače kanalizirala u snovima, očituje u razmišljanjima koja nastaju pod njegovim djelovanjem. On je samo jedan od svjetski poznatih osoba poklonika kanabisa koji ga je koristio svakodnevno za poticanje kreativnosti, razmišljanja i razvoj duhovnosti. No diljem svijeta se kanabis koristi za otvaranje uma i razvoj duhovnosti, tisuće i milijuni korisnika uviđaju da postoji nešto više od rekreativnog korištenja ili konzumacije u svrhu liječenja. Zaista, njegova prava vrijednost je jedinstvena, i kao lijeka i kao enteogena. Enteogeni poput kanabisa su alati koji se nalaze ovdje, u našem svijetu, iz određenih razloga. To su učitelji u svakom smislu. Uz pravilno iznesenu namjeru imaju mogućnost proširiti našu svijest na način za koji nismo mislili da je moguć, što nam je, može se reći, neophodno. Jer, život je puno više od onoga što mu priznajemo, daleko više od našeg uobičajenog viđenja stvarnosti.