Os Uma
Autor: Drago Plečko

Racionalni odgovor na pitanje „Tko sam ja?“ isto je toliko moguć kao i da sami sebe podignete sa zemlje. Samospoznaja dolazi samo osjećajem.

Govor i mišljenje su meditacija, stalno ponavljanje Istine. Prosvjetljeni smo u trenutku kada toga postanemo svjesni. Istina je ugrađena u običnim riječima. Potpuna predaja impulsima koji nam dolaze kroz osjete, bez ikakva otpora ili reakcije, može se sažeti u riječi „svejedno“ što je zapravo „sve-Jedno-je“.

Ramana Maharshi je rekao da trebamo stalno propitivati: tko sam ja? No, ne verbalno. Nego na ne- ili pre-verbalnoj razini. Na tamilskom jeziku se to kaže „Ko ham?“, u nas „T(ko) sam?“ a zagonetka koju moramo odgonetnuti u Zenu jest „ko-an“. U tim očito istim riječima je već ugrađena Istina, dakle u pitanju je sadržan i odgovor i onaj koji pita (Sveto Trojstvo, stanje „samjame“ kada su promatrač, proces promatranja i objekt promatranja jedno, što je izraženo u pojmovima rishi, devata, chhandas…), koja se manifestira u osnovnom kozmičkom ritmu – disanju.

Malo je poznato da je mantra So Ham koju smatraju božanskom zapravo izvedena iz zvukova udisaja i izdisaja. Ako je obrnuto onda je to Ham So a postoji i varijanta Sohang. Dakle i ključna tjelesna funkcija, disanje, kao i mentalna, misao, su samo projekcije Kozmičkog u istu strukturu – čovjeka.

Mi smo Jedinstvo vanjskog i unutarnjeg svijeta. Samo toga moramo postati svjesni. Do tamo nema metode i puta, to već jest. Treba se samo toga sjetiti. Jedini pravi Učitelji su nam sam dah kada to ni ne znamo i sam osjećaj postojanja kada smo toga posve nesvjesni. Svo je znanje strukturirano u svijesti.

Kako iznutra tako i izvana. Jedinstvo materijalnog i duhovnog, jina i janga, Buddhin srednji put. Očito smo dio neke vrste Holograma ili Matrice gdje je sve povezano sa svime. A čovjek je projekcija te činjenice. Kao Platonova sjena na zidu špilje, samo odraz ali ne i Stvarnost.

Življenje samo je meditacija. To moramo spoznati, a to je moguće samo tamo gdje se sastaju misao i tijelo – u osećaju. Između probuđenog i neprobuđenog nema razlike. Samo što to probuđeni zna. Kozmička svijest nije ništa drugo nego istovremeni neprekinuti osjećaj da jesi i zabavljenost radostima vanjskog svijeta. Radovati se životu, voljeti i biti normalan čovjek nije nikakav grijeh. Dok znaš kakva ti je stvarna priroda. Ego ne šteti nikome ako se u njemu ne izgubiš. Na takvo ponašanje se ne možeš prisiliti, ono mora biti spontano, lako i prirodno. Ne možeš ga dobiti ni od religije ni gurua ni racionalne skepse već ga moraš steći sam. Svo troje su iste kočnice samo svaka stišće na drugom dijelu kotača Spoznaje.

Što je to projekcija? Kada u drugim ljudima mrzimo ono čega se najviše bojimo u sebi. Eksternaliziramo naše najdublje strahove boreći se nesmiljeno protiv njih u drugima. Svim sredstvima, jer lakše je i ubiti nego pogledati toj činjenici u oči. Sve mržnje ovog svijeta su rođene u krilu projekcije. Kada gubimo osjećaj tko smo i poistovjećujemo se sa ludilom gomile koja nam pruža suženje svijesti a to nas pak nagrađuje trenucima prolaznog mira. Isus je sasvim jasan oko toga što je projekcija u samo jednoj rečenici: „Neka kamen baci prvi koji nije griješan..“

Što je Prosvjetljenje? Povlačenje projekcija.

Ranije sam govorio o nevjerojatno jednostavnoj metodi običnog hodanja kao spiritualnog Puta. NE u budističkoj verziji „svjesnog hodanja“! Jednostavnog ritmičkog hodanja kada prebacujemo nenaporno pažnju s osjećaja dodira jednog tabana i podloge na drugi i natrag. Zašto je taj posve jednostavan ritual toliko bitan kada ga osvjestimo? Zašto je to nenaporno dok je svaki drugi oblik sažimanja pažnje vezan uz napor, usmjerenost i intenciju? Zato što mozak upamti točan ritam kretanja i nakon nekog vremena očekuje podražaj koji slijedi. Postupno spontano prihvaća to stanje i prelazi u njega bez otpora. I nije nam više potrebno silom održavati osjećaj takva kretanja.

Koji su prvi znaci napretka u vidu povlačenja projekcija?

Vrlo su jasni. Kada ugledate osobu uživo, na ekranu ili u nekom mediju, a prema njoj osjećate netrpeljivost vaš reaktivni um reagira nelagodom i prije no što možete toga biti svjesni. Javlja se iznenadan, neobuzdani bijes ili agresija. Rani znak duhovnog napretka je kada istu osobu ugledate i standardna negativna reakcija izostane.

Nemojte biti veliki duhovnjaci, nemojte spašavati svijet, nemojte naokolo propovijedati, nemojte ponavljati kako volite one koji to od vas uopće ne traže. Samo postanite bolji ljudi. Spontano.

Izvor: Drago Plečko