Os Uma
Piše: Irena Dujmušić

Tijekom samo pet desetljeća, eksperimentom provedenim u Rusiji postignuto je nešto za što je ljudima u drevnim vremenima trebalo tisuće godina. Naime, ruski genetičar Dmitrij K. Belyaev je na farmi u Novosibirsku selektivno uzgajao stotine lisica, tijekom više generacija, te je uspio kreirati pitome lisice. Cilj ovog projekta je bio ponovno stvaranje procesa kojim su ljudi postupno pretvarali divlje pse u pitome, te učenje o mehanizmu pripitomljavanja.

Kako bi ostvario ovaj cilj, izabirao je najposlušnije lisice koje je pronalazio na farmama krzna diljem Rusije. Potom ih je uzgajao kroz uzastopne generacije, birajući svaki put one najpitomije. Ovaj je proces sličan načinu kako danas uzgajivači pasa uzgajaju određene pasmine, odabirući jedinke željenih osobina. Eksperiment je započeo krajem 1950-ih, a početkom 2000-ih gotovo su sve lisice na farmi pokazale zapažene promjene u ponašanju.

Inače se smatra da je lisice osobito teško pripitomiti no do sada to nitko nije razmatrao na ovaj način. Što se tiče Belyaevih lisica, one po ponašanju više nalikuju psima negoli divljim lisicama. Pri dolasku ljudi one mašu repom i rado će polizati ruku, ne pokazujući ni najmanje znakove agresivnosti ili plahosti, već nasuprot tome obožavaju maženje i češkanje po trbuhu, što su sve odlike ponašanja socijaliziranih pasa. Zanimljivo je da se sve to dogodilo bez ikakve obuke od strane istraživača, njihova je jedina intervencija bila selektivno uzgajanje onih lisica koje se najbolje slažu s ljudima.

Uočljive promjene u ponašanju nisu bile jedine, lisice su također s vremenom počele izgledati drugačije, uši su se počele spuštati, lubanje su šire, a noge, repovi i njuške kraći. Čak su se obrasci uzgoja promijenili, sada se pare van sezone i u prosjeku imaju po jednog potomka više u leglu.

Ove promjene objašnjava dr. Lyudmila Trut s Instituta za citologiju i genetiku Ruske akademije znanosti, koja u svom radu navodi da su razlozi ovih promjena najvjerojatnije ukorijenjeni u neurološkim i endokrinološkim promjenama koje su se dogodile tijekom selektivnog uzgoja. Dr. Trut, koja nakon smrti dr. Belyaeva nadgleda farmu, u svom radu bilježi promjene uzrokovane pripitomljavanjem i uočava da su se kod pripitomljenih lisica, za razliku od divljih, pokazale različite razine određenih kemikalija u njihovim mozgovima. Na primjer, njihove nadbubrežne žlijezde nisu toliko aktivne, ali pitome lisice imaju višu razinu serotonina, koji vjerojatno igra ulogu u smanjivanju agresivnog ponašanja. Što se tiče fizičkih promjena, one su vjerojatno samo nusprodukt odabira ponašanja. Primjerice, uši su se možda spustile zbog usporavanja rada nadbubrežne žlijezde, a ostale su fizičke razlike vjerojatno na sličan način povezane s razlikama u razinama hormona koji dovode do poželjnih osobina. Psi su vjerojatno prošli kroz gotovo isti proces tijekom stotina generacija dok su se postupno prilagođavali na život s ljudima.

Postoji još mnogo neodgovorenih pitanja koja se odnose na pripitomljavanja, a jedno od njih je i jesu li ljudi drevnog doba na isti ili sličan način birali životinje koje su željeli pripitomiti.

Izvori: Discover Magazine, BBC