Os Uma
Piše: Viktor Zugor

Istraživanje je pokazalo da će aktivnija djeca, koja se češće igraju vani i bave rekreacijom, u kasnijoj dobi rjeđe patiti od depresije, a za razliku od djece koja su manje aktivna. Znanstvenici su koristili uređaje za mjerenje aktivnosti da utvrde koliko su djeca aktivna, a potom su razgovarali s djecom i njihovim roditeljima kako bi utvrdili imaju li djeca simptome depresije.

Utvrđeno je da su djeca, koja su se osrednje ili intenzivnije bavila fizičkom aktivnošću u dobi od šeste do osme godine, puno rjeđe imala simptome depresije u kasnijim godinama. „Rezultati su pokazali da povećana fizička aktivnost može spriječiti pojavu depresije“, navodi voditelj istraživanja dr. Tonje Zahl s Norveškog Sveučilišta znanosti i tehnologije u Trondheimu.

Obuhvaćeno je 795 djece u dobi od šest godina, 699 djece u dobi od osam godina i 702 djece u dobi od 10 godina. Djeca od šeste do osme godine su nosila uređaje za mjerenje aktivnosti da bi se utvrdila razina njihove aktivnosti u jednom tjednu. Uređaji su se uklanjali samo za vrijeme kupanja. Rezultati su pokazali da su djeca od šest godina do 1,19 sati po danu imala osrednje do intenzivnije aktivnosti, a ostatak od 8,58 sati je bilo mirovanje uz televiziju, kompjuter ili mobitele. U dobi od osam godina vrijeme aktivnosti je bilo do 1,18 sati, a mirovanje oko 9,22 sata. Do desete godine aktivnost je u prosjeku smanjena na 1.09 sati s povećanjem mirovanja na 9.94 sati.

Znanstvenici su istraživali do devet različitih simptoma depresije kod djece i utvrdili su da su prosječno djeca imala 0,52 simptoma u šestoj godini, a oko 0,46 u dobi od osam godina. Ona djeca koji su se intenzivnije kretala i igrala od šeste do osme godine su za razliku od ostalih imala manje simptoma depresivnog stanja nakon dvije godine, dok je sa svakim satom aktivnosti više u ranijoj dobi utvrđeno daleko manje pojavljivanje simptoma depresije.

Ipak, istraživanje nije pokazalo sigurnu povezanost između neaktivnosti i kliničke depresije u kasnijoj dobi djece. Samo je manji postotak djece koja su sudjelovala u istraživanju imalo dijagnozu depresivnog poremećaja, oko 0,3% u dobi od šest godina i 0,4% do osme godine.

Kako se istraživanje obavljalo samo promatranjem, nije se moglo sa sigurnošću utvrditi razina aktivnosti ili neaktivnosti koja bi kasnije bila povezana s razvojem depresije no ipak postoji mogućnost biološkog objašnjenja zašto intenzivna aktivnost može umanjiti mogućnost depresije kod djece, objašnjava dr. Gary Goldfield, znanstvenik psihologije sa Sveučilišta Ottawe u Kanadi koji nije bio uključen u istraživanje.

„Jedan od razloga je što za vrijeme vježbanja i jačih aktivnosti tijelo ispušta nekoliko kemikalija u mozgu koje mogu pomoći boljem raspoloženju i smanjiti osjećaj depresije, uključujući endorfine, serotonine i dopamine“, rekao je dr. Gary Goldfield. Također, dodaje da fizička aktivnost može dovesti do snižavanja hormona stresa kortizola.

Dr. Gary Goldfield je još napomenuo da fizička aktivnost može doprinijeti drugim poboljšanjima psiholoških procesa, kao što je povećana socijalna interakcija, bolja koncentracija kod učenja i bolji uspjeh u školi, povećanje samopouzdanja, bolje fizičko stanje tijela i kvalitete života što može drastično pozitivno utjecati na raspoloženje.

Rezultati istraživanja sugeriraju da djeca, poput odraslih, mogu imati trajne beneficije od redovnog vježbanja i kretanja, ističe dr. Larry Rosen, profesor emeritus psihologije s Kalifornijskog sveučilišta.

„Poruka je jasna, vježbanje i kretanje u što ranijoj dobi vas čini zdravijima fizički i psihički u kasnijoj dobi“, dodao je dr. Rosen koji nije bio uključen u studiju.

Osobno mogu potvrditi da za boljitak kvalitete života nikada nije kasno. Prema mom osobnom iskustvu umjerena tjelovježba i trčanje u tridesetima uvelike utječe na imunitet i sveopće fizičko zdravlje tijela, a veliku ulogu igra i zdrava prehrana.

Izvori: Fox News, Times Live