Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Krv je dugo bila u središtu pozornosti i subjektom raznih istraživanja, no pokazalo se da još uvijek nudi neka iznenađenja. Postoje nova saznanja o plazmi, tekućini kojom putuju krvna zrnca.

Krv je suspenzija stanica unutar tekućine. Dok teče, ona svim dijelovima tijela dostavlja hranjive tvari i osigurava kisik. Krvna plazma (koja čini oko 55% ukupnog volumena krvi) otopina je sačinjena uglavnom od vode i služi kao „prijevozno sredstvo“ za crvene i bijele krvne stanice, trombocite, soli, proteine i masti. U malim razmjerima cijela krv djeluje elastično.

Do sada su znanstvenici ovo djelovanje pripisivali ponašanju krvnih stanica koje plutaju u plazmi, no ne i plazmi samoj, jer su testovi pokazivali da je to doista normalna tekućina koja ne pokazuje elastičnost. Međutim, neki se od njih nisu slagali s ovom pretpostavkom.

Jedan od provedenih eksperimenata je pokazao da plazma ipak nije toliko jednostavna kao što se nekada vjerovalo. Istraživači sa Sveučilišta Saarbrücken u Njemačkoj su polako razdvojili dvije ploče između kojih se nalazila plazma, kako bi rastegnuli tekućinu. Kamera visoke brzine (kojom su snimali postupak) otkrila je tanku nit koja je i dalje povezivala dvije pločice čime se pokazalo da je plazma viskoelastčna. Viskoelastičnost je reološki parametar koji opisuje svojstva protoka kompleksnih tekućina kao što je krv.

„Viskoelastičnost znači da nešto posjeduje svojstva tekućine i čvrste tvari“, rekao je koautor, Christian Wagner.

Postoje dvije komponente viskoelastičnosti, a to su: viskoznost (ona se odnosi na energiju raspršenu tijekom strujanja) i elastičnost (odnosi se na energiju pohranjenu tijekom strujanja). Kombinacija viskoznosti i elastičnosti se može povezati s dugačkim lancem molekula u tekućini. Kada se plazma kreće u određenom smjeru, ti lanci se protežu i mijenjaju smjer čime se pruža neka vrsta čvrste elastičnosti.

„Ovo specifično ponašanje plazme vezano je uz produljenje toka“, rekao je Wagner.

Produljenje protoka postaje važno kada krv mora prokliziti kroz sužene krvne žile ili se provući pored ugruška. Kako bi ovo testirali, Wagnerovi su kolege sa Sveučilišta Pennsylvania plazmu proveli kroz mikrofluidni uređaj.

Izgradili su malene kanale širine samo desetak mikrona i kroz njih proveli plazmu. Kanali su na jednom dijelu bili suženi zbog čega se plazma izduljila kako bi mogla proći kroz suženi otvor. Kako se tijek plazme produljivao, ona se mijenjala na način koji je inače svojstven složenim viskoznim tekućinama.

Smatra se da bi ovo otkriće znanstvenicima moglo pomoći pri stvaranju umjetne krvi.

„Mislim da je ovaj rezultat vrlo važan, kako za osobe koje su zainteresirane za simulaciju protoka krvi tako i za one koje se bave razvojem analognih otopina“, rekao je Manuel Alves, kemijski inženjer sa Sveučilišta Porto u Portugalu, koji pokušava razviti što precizniju analogiju krvi.

Novootkrivena značajka plazme vjerojatno neće tako skoro dovesti do razvoja zamjenske krvi. Alves je istaknuo da su najnovije krvne zamjene usredotočene na isporuku kisika u krv u izvanrednim situacijama, a ne na imitiranje točnog ponašanja krvi u tijelu, no sljedeća bi generacija znanstvenika možda mogla biti i malo ambicioznija.

Izvori: Wikipedia, Vilastic, Live Science