Os Uma
Piše: Irena Dujmušić

Odavno je poznato da svjetlosni receptori u stabljici, lišću i cvjetovima reguliraju rast biljaka, no nije bilo poznato kako receptori iz korijenja dobivaju sunčevu svjetlost u dubokom i tamnom tlu.

Kako bi riješili ovu zagonetku, znanstvenici sa Nacionalnog sveučilišta u Seulu u Južnoj Koreji su koristili biljku Arabidopsis thaliana iz obitelji slačice. Otkrili su da njena stabljika djeluje poput optičkog kabla koji vodi svjetlo prema fitokromima, receptorima u korijenu, koji pokreću proizvodnju proteina nazvanog HY5, a koji pak promiče zdrav rast korijena.

Uočili su pad proizvodnje HY5 proteina pri mutaciji fitokroma, a pri mutaciji HY5 korijenje je počelo kržljati. Provjerili su i prenosi li se zaista svjetlo izravno kroz stabljiku ili se to događa aktiviranjem signalnih kemikalije koje putuju do korijena, na način da su pričvrstili izvor svjetlosti na stabljiku putem optičkog kabla, a podzemni je detektor potvrdio da se svjetlost prenosi tim putem. Štoviše, kada su biljku tretirali u mraku s uobičajenom signalnom biljnom tvari poput saharoze, nisu uočili porast rasta korijena što ukazuje da takve tvari ne potiču rast. Utvrđeno je i da crveno svjetlo najefikasnije prolazi jer svjetla dugih valnih dužina mogu putovati dalje od kraćih, poput plave i zelene.

Većina biljaka imaju fitokrome, što sugerira da je to zajednički mehanizam za optimizaciju rasta korijena, a to ima smisla budući i da je svjetlosna signalizacija brža od kemijske signalizacije.

Iako znanstvenici ističu da ovo nije definitivan dokaz, a i nisu ispitani ni ostali mogući kemijski prijenosnici svjetlosti, definitivno je dokaz da se o složenom biljnom sustavu zaista zna premalo.

Izvor: New Scientist