Asasini – tajno društvo ubojica

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Tajna društva su već sama po sebi misterij, no ponekad nadilaze status zagonetne i sablasne organizacije te dobivaju mračnu reputaciju smrtonosne sile na koju treba paziti i koja se obračunava s onima koji joj se suprotstavljaju. Takva je i priča o tajnom društvu ubojica oformljenom u drevnoj Perziji, a koje je dulje od stoljeća teroriziralo tamošnje stanovnike.

Put formiranja jednog od najstrašnijih tajnih društava koje je svijet ikad upoznao započinje u Egiptu tijekom prvog tisućljeća nove ere, u vrijeme kad je njime upravljala ismailitska sekta šijitskog islama, manja skupina na tom području koja je slijedila imama Ismaila bin Jafara koji je vjeru prakticirao uz radikalni egalitarizam i izbjegavanje luksuza u kojem su uživali vladajući kalife. Uglavnom raspršena i nemoćna, sekta je godinama živjela na rubu islama tajno propovijedajući svoju ideologiju.

hassan
Hasan-ibn-al-Sabbah

U počecima djelovanja sekte, rodio se Hassan-i Sabbah koji je u toj zajednici vrlo brzo postao značajna osoba. Zapadna Perzija ga je poznavala kao gorljivog misionara oštre inteligencije, fanatičnog žara, naglog temperamenta i otpornosti. Bio je poznat po svojim vjerskim raspravama dok se zbog toga jednom prilikom našao i u zatvoru. Na kraju je bio protjeran iz Kaira što ga nije spriječilo da nastavi djelovati diljem Perzije.

U to je vrijeme, zahvaljujući unutarnjim razmiricama, sekta bila u raspadu te se na kraju podijelila na dvije skupine. Hassan je, želeći proširiti glas o svojoj vjeri, krenuo stvoriti uporište, bazu djelovanja za njega i njegove sljedbenike te je u tvrđavi Alamut pronašao savršeno mjesto za pokretanje svojih operacija. No, ondje je nastao problem jer je Alamut pripadao Carstvu Seldžuka koje nije željelo prepustiti svoj teritorij. Uz to, Hassan nije imao dovoljno ljudi da bi silom preuzeo vlast zbog čega je u okolna područja poslao svoje misionare da bi preobratili lokalno stanovništvo, osobito seoske vođe i ostale istaknute ljude. Istovremeno je na jednak način djelovao i u Alamutu u čemu je bio uspješan.

Nakon dvije godine i dovoljnog broja prikupljenih obraćenika, zapovjednik Alamuta je morao prepustiti vlast i to bez prolivene kapi krvi. Hassan je znao da je samo pitanje vremena kada će Seldžuci pokušati povratiti osvojeno, a to se uskoro i dogodilo, no bezuspješno. Nakon toga se Hassanov utjecaj toliko proširio da je praktički stvorio vlastitu malu državu.

Da bi održao vlast i uspješno odbijao Seldžuke, Hassan je formirao poseban odred ubojica čiji je najpoznatiji član bio mladić imena Bu-Tahir. Upravo on je ubio vezira Nizam al-Mulka kad je ovaj, zajedno sa sultanom Malikom Shahom, krenuo u pohode iako je tada i sam izgubio život od strane vezirovih ljudi. No, taj čin je uspio pojačati strah od Hassana jer se time pokazalo da se on neće ustručavati od bilo kakvog djelovanja koje koristi njegovim nastojanjima.

d05b2244e170297c6411088235dc9025
Alamut danas

Elitnoj skupini ubojica su pripadali mladi muškarci koji su pokazivali iznimnu snalažljivost, inteligenciju, nemilosrdnost, neustrašivost i vjerski žar. Učilo ih se raznim načinima ubijanja, korištenju raznog oružja, borbi prsa o prsa, maskiranju i psihološkom ratovanju. Pritom je najvažnija bila intenzivna ideološka predanost i fanatizam koji se postizao stalnom propagandom i vjerskim govorima. Hassan je želio ljude koji su mu potpuno odani te ih je uvjerio da smrt pod njegovom upravom osigurava odlazak u nebeski raj.

Na kraju treniranja, novaci bi bili transformirani u prikrivene, tihe, disciplinirane i predane ubojice koje bez pogovora slijede naredbe. Nazivalo ih se fidaiyn što se grubo može prevesti kao „žrtve“ ili, točnije, „oni koji dragovoljno riskiraju živote“. Nakon toga bi postali hašišini što znači „Hassanovi sljedbenici“ , naziv od kojeg vjerojatno i potječe riječ „asasin“.

Postoje razne legende o metodama treniranja. Primjerice, novaka bi se navelo da pomisli da je umro nakon čega bi ga se probudilo u luksuznom, raskošnom vrtu za kojeg bi mislio da je raj. Ondje bi ga čekao Hassan, a novak bi mislio da je riječ o božanskom biću koje će ga vratiti natrag na zemlju. Također, u tom su vrtu odrastali i mladići koji bi ondje živjeli u punoj raskoši nakon čega bi ih se potjeralo uz poruku da se nikad neće vratiti ako ne služe svojem vođi.

hasan-ibn-al-sabbah-and-the-assassins-of-the-middle-east-2

Priča se i da su ubojice stalno pušile hašiš (marihuanu) kako bi se njima lakše manipuliralo i kako bi bili što odvažniji. Iz tog razloga se smatra da je arapska riječ hashishi što znači „uživaoci hašiša“, a kako se nazivalo ove elitne ubojice, izvor prema kojem su dobili naziv hašišini (asasini).

Iako su slovili kao nemilosrdni i ubojiti, ove ubojice su se trudile da ne ozlijede nevine osobe.  Ubojstva su bila pedantna i gotovo uvijek provođena s oružjem poput bodeža jer se izbjegavalo korištenje bilo kakvog oružja koje će žrtvi omogućiti bijeg, kao što su strijele ili otrovi. Sve to se radilo bez imalo straha iako bi ubojice pokušali pobjeći kad bi mogli dok se samoubojstvo izbjegavalo u velikom luku.

Ubojice bi ponekad proveli godine u učenju jezika i kulture mjesta koje je bilo u cilju da bi se mogli infiltrirati i uspješno obaviti zadatak. I danas ih se smatra majstorima obmane i prerušavanja posvećenih svojoj meti. Psihološko ratovanje u kojem su bili vrlo uspješni je bilo također zastupljeno. Primjenjivana taktika je bila toliko učinkovita da su bez nasilja mogli utjecati i na političare i istaknute osobe. Ni najmoćniji i dobro zaštićeni vladari nisu mogli biti sigurni da će izbjeći napad i utjecaj Hassanovih ubojica.

Ovakva reputacija je Hassanu omogućavala održavanje utjecaja i suprotstavljanje brojnijim i snažnijim neprijateljima i to bez ratovanja i borbe. Popis žrtava uključuje brojne vjerske vođe, emire, kalife, visokopozicionirane političke i vojne vođe i bilo koga tko je bio potencijalna prijetnja Hassanu ili njegovoj vjeri.

aassassin

Hašišini su u regiji i na Bliskom istoku djelovali više od 125 godina, sve do početka 13. stoljeća kad je stigla vojska Mongola koja je pod kasnijim vodstvom Džingis-Kanovog unuka, Mongke Kana, pokrenula invaziju na islamskom teritoriju. Iako su i u ovom slučaju Hassanovi ubojice pokušali eliminirati mongolskog vođu, zadatak je bio neuspješno obavljen, a Mongke Kan razljućen. Iz tog je razloga, zajedno s bratom, napao i konačno osvojio Alamut kojim je tada upravljao Khur-Shah. Nastao je pokolj u kojem su ubijeni gotovo svi hašišini dok su se ostali raspršili diljem Azije.

Alamut je sravnjen sa zemljom, a njegove knjižnice i evidencije su potpuno uništeni zbog čega je danas teško dobiti potpunu i jasnu sliku o rabotama i načinu življenja i mišljenja njegovih stanovnika. Doista, povijest Hassanovih ubojica je nejasna i dodatno zamućena napisima križara koji su zbog nepoznavanja muslimanske kulture bili skloni preuveličavanju i romantičnom predstavljanju sekte pa je danas teško razlikovati istinu od mita. Njihova povijest će stoga zauvijek ostati nejasna, ogrnuta legendama, mitovima i nerazumijevanjem.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s