Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Pred oko 300 milijuna godina, naš planet nije imao sedam kontinenata već je postojao jedan ogroman, „superkontinent“ naziva Pangea ili Pangaea (grč.: Παγγαία, svezemlje). Postojao je tijekom era paleozoika i mezozoika, prije no što je proces tektonike ploča odvojio sastavne kontinente u njihovu trenutačnu konfiguraciju.

Pangea je bila kopnena masa u obliku slova C koja se prostirala preko ekvatora, a vodeno tijelo koje se nalazilo zatvoreno unutar tog polumjeseca nazvano je more Tetis. U odnosu na današnji raspored kontinentalne mase na Zemlji, veći dio Pangee nalazio se na južnoj polutki i bio je okružen superoceanom naziva Pantalasa.

Pangea se formirala kroz postupan proces koji je započeo pred oko 480 milijuna godina i odvijao se kroz razdoblje od nekoliko stotina milijuna godina. Tadašnji kontinent zvan Laurencija obuhvaćao je Kanadski štit, Grenland, dijelove sjeverozapadne Europe te dijelove Sjeverne Amerike. Postojao je do paleozoika i formiranja paleozojskih planina na području današnje sjeverozapadne Engleske (Lake District), Walesa, Škotske i Sjeverne Irske. S vremenom se sjedinio s ostalim mikrokontinentima čime se formirala Euramerika koja se nadalje spojila s Gondvanom, još jednim superkontinentom. Pangea je posljednji superkontinent koji je postojao.

Pretpostavlja se da je klima ondje bila vrlo raznolika, s obzirom na veličinu kopnene mase. Na primjer, u unutrašnjosti je vjerojatno bila vrlo suha jer je to područje bilo zaklonjeno planinskim lancima koji bi blokirali svu vlagu i oborine. Nadalje, geološki nalazi ukazuju da su dijelovi Pangee oko ekvatora bili prepuni tropskih, bujnih prašuma, slično amazonskoj džungli.

„Depoziti ugljena nam govore da je na tom kontinentu bujao život,“ rekao je profesor Brendan Murphy, geolog na sveučilištu u Antigonishu u Novoj Škotskoj.

Pangea je postojala oko 100 milijuna godina tijekom kojih se razvilo i izumrlo mnogo životinjskih vrsta dok su u permu (geološko razdoblje) bujali uglavnom insekti. Nažalost, postojala je u razdoblju najgoreg masovnog izumiranja u Zemljinoj povijesti, tzv. Izumiranje Perm–Trijas (P–Tr izumiranje), poznato i kao Veliko izumiranje. Dogodilo se prije 252,28 milijuna godina, a tada je izumrlo i do 96% svih tadašnjih morskih vrsta i oko 70% kopnenih vrsta kralješnjaka. To je također jedino poznato masovno izumiranje kukaca. Zbog toga što je nestala tako velika količina bioraznolikosti, oporavak života na planetu je potrajao znatno duže od bilo kojeg drugog masovnog izumiranja, prema nekim procjenama i do 10 milijuna godina.

Da bi shvatili mehanizam pomicanja kontinenata i stvaranja takvih superkontinenata te da bi predvidjeli buduća kretanja, znanstvenici su stvorili 3D simulaciju čiji modeli pokazuju međusoban utjecaj pokretanja tektonskih ploča i sile konvekcije (toplinskog strujanja) Zemljinog plašta. Primjerice, Pangeina velika masa je odvojila plašt ispod čime se on pokrenuo i inicirao raspadanje superkontinenta. Radioaktivno raspadanje gornjeg plašta podiglo je temperaturu uzrokujući tako pomicanje plašta prema gore čime se raspao indijski potkontinent i krenuo ka sjeveru.

Računalni modeli izrađeni za 250 milijuna godina unaprijed pokazuju da će na sjevernoj polutci Tihi ocean okružiti Australiju, Sjevernu Ameriku, Afriku i Euroaziju koji će se s vremenom i spojiti te stvoriti idući superkontinent Amaziju. Predviđa se da će Antarktika i Južna Amerika ostati relativno nepomični i odvojeni od novonastalog kontinenta.