Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Slanje naših misli izravno u tuđi mozak do sada je bila samo ideja koja se ostvarivala jedino u znanstveno-fantastičnim pričama, no čini se da je dijeljenje misli ipak postalo stvarno. Naime, znanstvenici sa Sveučilišta Washington (UW) i Sveučilišta Carnegie Mellon razvili su sustav, poznat kao BrainNet, koji omogućuje da osobe međusobno komuniciraju koristeći samo svoje mozgove.

Ključna ideja koja je pokrenula cijelu zamisao temeljila se na postavci da ljudi relativno lako mogu mijenjati električne signale koje mozak stvara. Moždani se signali brzo mogu uskladiti s vanjskima, pa će, kako je nedavno istraživanje pokazalo, mozak osobe koja promatra svjetlost koja treperi na 15 herca vrlo brzo početi emitirati električni signal iste frekvencije, a ako se treperenje prebaci na 17 Hz, moždani će signali to brzo slijediti.

“U 2013. godini pokazali smo prvo sučelje od mozga do mozga za izravnu komunikaciju i suradnju između dva ljudska mozga”, rekao je Rajesh Rao, autor studije iz UW-a. “Pitanje koje je ostalo bez odgovora bilo je može li se stvoriti ‘društvena mreža’ s više od dva mozga koji surađuju da bi riješili zadatak koji nijedan od pojedinih ne bi mogao. BrainNet je prva demonstracija ove ideje.“

U studiji su na dva sudionika (pošiljatelji) postavljene elektrode kako bi se otkrili i zabilježili moždani valovi – obrasci električne aktivnosti u mozgu – korištenjem metode poznate kao elektroencefalografija (EEG). Treći sudionik (primatelj) bio je opremljen elektrodama koje su mu omogućile primanje i čitanje moždanih valova dvaju pošiljatelja putem tehnike zvane transkranijalna magnetska stimulacija (TMS). TMS manipulira aktivnostima mozga induciranjem električne aktivnosti u određenim područjima. Na primjer, magnetski puls usmjeren na okcipitalni korteks izaziva viđenje bljeska svjetlosti, poznatog kao fosfen.

Od sudionika se tražilo da u svojevrsnoj igri nalik Tetrisu odluče hoće li ili ne određeni oblik rotirati za 180⁰ kako bi ispravno popunili prazninu u liniji na dnu zaslona računala. Primatelj nije mogao vidjeti donju polovicu zaslona, pa se morao oslanjati na informacije koje su telepatski slala dva pošiljatelja.

“Svaki pošiljatelj putem EEG-a odluku prenosi primatelju. Ta se odluka magnetskom stimulacijom prenosi na vizualni korteks primatelja ako je odlučeno da će se oblik rotirati tako što pritom uzrokuje pojavu svjetlosnog bljeska.“

Primatelj bi na osnovu primljenog signala odlučio hoće li rotirati oblik što bi pošiljatelji mogli vidjeti na ekranu te odlučiti o narednom obliku. U pet različitih skupina od tri osobe, istraživači su postigli prosječnu razinu točnosti od 81,25%, što se smatra vrlo dobrim prosjekom za prvi pokušaj.

Naravno, riječ je o jednostavnom pokusu, no on je pokazao da se komunikacija među ljudima, a koja ne uključuje riječi ili geste, može ostvariti. Znanstvenici se plemenito nadaju da će sofisticiraniji oblici takve komunikacije omogućiti razvoj brojnih zdravstvenih pomagala.