Autor: James M. McCanney

Poglavlje X: Pomak polova, masovno izumiranje i evolucija, kiša meteora, poplave, električno pražnjenje među planetima, onečišćenja, potresi, vulkani, formiranje kontinenata, nastanak planina, čišćenje Zemlje i regeneracija Zemlje

JEDINI NAČIN na koji Zemlja može fizički obrnuti svoje rotacijske ili „obrtne“ rotacijske polove jest zbog bliskog prolaska velikog nebeskog tijela. Takva promjena je pratila posljednje „ledeno doba“. Stari „stvarni“ sjeverni pol nalazio se sjeverno od države Wisconsin dok je ruski Sibir imao tropsku klimu s prašumama i mastodontima koji su onuda tumarali. U samo jednoj noći potpunog uništenja, ova su područja uništena nevjerojatnim vjetrovima i olujama dok su se polovi pomaknuli za otprilike 30 do 40 stupnjeva. Stada mastodonata su se brzo smrznula preko noći ondje gdje se danas nalazi sibirska tundra dok se u njihovim grlima još uvijek nalazilo svježe tropsko bilje. Njihovo je meso bilo toliko dobro očuvano da je tijekom prošlog stoljeća korišteno kao hrana (pa čak i prodavano na tržnicama) tijekom izgradnje Transsibirske pruge. Da je to meso samo na jedan dan bilo izloženo toploj temperaturi, ono bi bilo užeglo i postalo beskorisno. Zemljina je promjena bila toliko brza i potpuna da do toga nije došlo. Meso je bilo svježe kao i onog dana kad se zamrznulo, nekoliko tisuća godina prije.

Pred oko godinu dana (1979. god., op.pr.), skupina znanstvenika je iz tundre izvukla nekoliko tih lešina i proučavala ih. O njihovim otkrićima nikad nije objavljena niti jedna riječ iako se nagađalo da su pokušali ponovno stvoriti neke vrste mastodonata kao i neke vrste insekata i biljaka koji su tada iznenada nestali.

Održao sam brojna predavanja o temi posljednjeg obrtanja polova i nestanka kontinenta Atlantide koji se podudara s nestankom mamuta. Uzrok promjene polova definiran je u mojim izvornim dokumentima objavljenim ranih 1980-ih, a koji se nalaze u Dodatku 2 ove knjige.

U osnovi, Zemljina je struktura ovakva: postoji gusta središnja jezgra (izvorna kometna „sjemenska“ jezgra koja je izmjerena sondiranjem). Ovo također pokazuje koliko se planeta formiralo oko izvorne jezgre kometa; Zemlja se formirala kao ogroman komet i ona je vrlo stari planet (za razliku od Venere koja je nova i još uvijek rastopljena sa svojom ogromnom promjenjivom atmosferom tek izišlom iz kometnog stadija razvoja).

Oko te jezgre nalaze se gusti slojevi teških elemenata i kompozitnih materijala koji su usisani tijekom kometnog stadija Zemlje. Iznad je otopljeni sloj koji se nalazi ispod Zemljinog relativno tankog plašta. Ova dva vanjska sloja značajna su za „obrtanje“. Područja unutarnje jezgre su relativno čvrsta zbog izuzetnog pritiska. Oni će se uvijek nastaviti rotirati u istom smjeru i stvarati veći dio „kutnog momenta“ Zemlje.

Kada novi veći nebeski uljez prođe pored Zemlje, u oba oceana nastaju veliki plimni valovi dok se plašt, kako je već spomenuto, labavo drži zajedno (iz ovog razloga koncept o tektonskim pločama pada u vodu… ploče nisu čvrste i krute dok se prostiru na tisuće milja). Valovi se talasaju kroz plašt pri brzini od nekoliko tisuća milja na sat dok gravitacijski valovi objekta u prolazu vuku plimnu izbočinu diljem globusa. Oni na kraju iskliznu preko viskoznog sloja i kada se zaustave, nastave se rotirati u istom smjeru kao i unutarnja jezgra koja se nastavila kretati u izvornom smjeru. Broj dana u godini se mijenja i kalendari postaju beskorisni. Koliko će se daleko pomjeriti pol te u kojem smjeru ovisi o putanji vanjskog objekta. Zemlja ne prolazi kroz globalno zatopljenje i ne svjedoči tektonici ploča. U oba se slučaja Zemlja „opušta“ od destruktivnog događaja koji se odvio pred samo nekoliko tisuća godina.

Kad sam gostovao u radijskim emisijama, jedno od najčešće postavljanih pitanja odnosilo se na mjesto promjene polova. To je nemoguće predvidjeti. Postoji toliko mnogo čimbenika. Čak i ako bismo danas znali točnu putanju nadolazećeg objekta, njegova bi se orbita nepredvidivo mijenjala iz sata u sat zbog onoga što komet za sobom vuče u svojem repu. Jasno je da je posljednji prolazak masovnog objekta koji je uzrokovao promjenu polova (koji je Sibir pomaknuo u arktički krug) stigao iz smjera sjevernog ili južnog pola.

Plimne sile su „diferencijalne“ sile kratkog dometa uzrokovane promjenom u gravitacijskoj sili objekta u prolazu blizu ili daleko od Zemlje. Samo veliki objekt koji se brzo kreće u blizini Zemlje imao bi ikakav učinak. Još jedna često javno objavljivana zabluda jest da gravitacijsko poravnanje planeta uzrokuje potrese (električna poravnanja ih uzrokuju, kao što je i maloprije objašnjeno, kad velike solarne oluje kao rezultat toga udare u Zemlju). Čak su i Sunčeve plimne sile minijaturne u odnosu na Mjesečeve zbog veće udaljenosti Sunca. Plimne su sile kratkog dometa i samo vrlo veliki objekt koji prolazi pored Zemlje može imati neki utjecaj.

Ovo je također razlog zbog kojeg je posljednje ledeno doba živi dokaz da smo se tada susreli s velikim nebeskim tijelom. Ova knjiga neće nagađati o kojem je objektu riječ (uzrok je bila Venera kao ogroman komet, Nibiru, Hale-Bopp u prethodnom posjetu ili nešto slično). Postoji dokaz da se prijašnji „stvarni“ sjeverni pol dugo vremena nalazio sjeverno od Wisconsina. Na to ukazuje biološka evolucija velikih životinja u Sibiru i potpuni izostanak životinjskog svijeta prije tog događaja, a ispod onoga što danas nazivamo Laurentijska ledena ploča. Daljnji se dokazi odnose na uvjete na Antarktici koja se prije promjene polova nalazila u umjerenoj klimi i čija se ledena kapa nalazi na toplom kontinentalnom pojasu (i to je razlog što klizi s njega i što ondje postoji ogromno nesmrznuto slatkovodno jezero 2 milje ispod ledenog pokrova, naziva Vostok). Izravna mjerenja vremena nastanka antarktičke ledene kape pokazuju da nije starija od 4000 godina. Uz to, vrlo blisko sinkronizirana rotacija planeta Venere sa Zemljom dokazuje da je njihov nedavni bliski susret sadržavao snažne valne sile. Tradicionalni astronomi te kontradikcije uvijek metu pod njihov teoretski tepih.

U nastavku: Masovna izumiranja i evolucija

Autorska prava zadržava izdavač jmccanneyscience.com press

Zabranjeno je bilo kakvo kopiranje, prepisivanje i/ili umnožavanje u komercijalne svrhe bez pismenog dopuštenja vlasnika autorskih prava.