Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Istraživači koji proučavaju fosile nađene u sjevernoj Keniji identificirali su ljudsku vrstu koja je živjela prije dva milijuna godina. Otkrića ukazuju na to da su istovremeno u Africi postojale barem tri različite vrste ljudi.

Ovo se istraživanje dodaje sve većem broju dokaza koji su u suprotnosti s popularnim poimanjem o linearnoj evoluciji od ranih primata do modernog čovjeka. Iako je Homo sapiens jedina živuća vrsta danas, svijetom su tijekom povijesti koračale razne vrste, među kojima i nedavno otkriven „hobit“ Homo floresiensis. Ovo je deminutivno stvorenje imalo mozak veličine trećine mozga suvremenog odraslog čovjeka. Izvanredan je zbog svojeg malog tijela i mozga te zbog svojeg opstanka sve do relativno novijeg vremena, odnosno, do pred 12.000 godina.

Studija kostiju i zglobova ruku, ramena i donjih ekstremiteta zaključila je da je Homo floresiensis više sličan ranim ljudima i majmunima nego modernom čovjeku. 2009. je objavljena analiza i studija komparativnih tjelesnih mjerenja koja je pružila dodatnu potporu hipotezi da su Homo floresiensis i Homo sapiens dvije zasebne vrste.

Uzorci su otkriveni na indonezijskom otoku Flores 2003. od strane austrasko-indonezijske skupine arheologa koji su se ondje nalazili u potrazi za dokazima o izvorima ljudske migracije iz Azije u Australiju. Nisu očekivali da će otkriti novu vrstu i bili su iznenađeni otkrićem gotovo cijelog kostura hominina kojeg su prozvali LB1 jer je iskopan u Liang Bua špilji. Kasnija su iskopavanja otkrila još sedam kostura koji datiraju od prije 38.000 do 13.000 godina.

Tjelesna se masa između današnjih Pigmejaca i Homo floresiensa vrlo razlikuje: tjelesna masa LB1 je procijenjena na 25 kg, što je mnogo manje od ne samo modernog Homo sapiensa nego čak i Homo erectusa, za kojeg se pretpostavljalo da je neposredni predak Homo floresiensisa.

Omjer tjelesne mase LB1 leži između onog Homo erectusa i velikih majmuna. Kao objašnjenje smanjene veličine mozga nudi se otočni patuljasti rast. Znanstvenici s Prirodoslovnog muzeja u Londonu otkrili su da je smanjenje mozga izumrlog patuljastog nilskog konja na Madagaskaru u usporedbi s njihovim živućim rođacima veće od smanjene veličine tijela, a slično je smanjenju veličine mozga Homo floresiensisa u usporedbi s Homo erectusom.

Pokazatelj inteligencije je veličina Brodmannovog područja 10, dorsomedijalnog prefrontalnog korteksa, koje je područje mozga povezano s višom spoznajom. Regija tog dijela mozga LB1 je otprilike jednake veličine kao i kod modernog čovjeka unatoč znatno manjoj ukupnoj veličini mozga.

Ljudski rod Homo je evoluirao u Africi prije otprilike 2,5 milijuna godina što se poklapa s prvim dokazima kamenog oruđa. Konvencionalna je mudrost tijekom prve polovice prošlog stoljeća smatrala da je najprimitivniji član našeg roda Homo erectus, izravni predak naše vrste. No, prije pedesetak su godina znanstvenici otkrili još primitivniju Homo vrstu u Olduvai Gorge u Tanzaniji koju su nazvali Homo habilis, a koji je imao manji mozak i kostur više nalik majmunskom. Fosili stari između 1,78 milijuna i 1,95 milijuna godina, otkriveni 2007. i 2009. sugeriraju da je rani Homo bila vrlo raznolika gomila uz barem jednu izumrlu ljudsku vrstu koja je živjela u isto vrijeme kao i Homo erectus i Homo habilis.

„Dvije vrste roda Homo, našeg vlastitog roda, živjele su uz našeg davnog izravnog predaka, Homo erectusa, prije skoro 2 milijuna godina“, rekao je istraživač Meave Leakey sa Turkana Basin instituta u Nairobiju u Keniji.

„Čini se da su se ljudi razvijali na različite načine u različitim regijama. Kao da je priroda razvijala različite ljudske prototipove s različitim atributima od kojih je samo jedan bio naš predak i u konačnici uspješan u evolucijskom smislu“, rekao je Chris Stringer sa Prirodoslovnog muzeja u Londonu.

Lubanja poznata kao KNM-ER 1470 pronađena je 1972. u Keniji i postala je središte rasprave oko broja vrsta ranog Homoa koje su živjele pred skoro 2 milijuna godina. Ova je vrsta imala veći mozak i ravnije lice od Homo habilisa što je neke istraživače dovelo do toga da proglase novu vrstu koju su nazvali Homo rudolfensis.

Međutim, uspoređivanje fosila je bilo teško jer niti jedan navodni H. rudolfensis primjerak nije sadržavao lice i donju čeljust, a to su detalji potrebni kako bi se utvrdilo je li zaista riječ o vrsti odvojenoj od H. habilisa. Svake navodne razlike između te dvije vrste bi se mogle pojaviti, primjerice, zbog varijacija između spolova unutar vrste.

Novootkriveni fosili lica i donje čeljusti, otkriveni u radijusu unutar 10 kilometara, sada ukazuju da su KNM-ER 1470 i novija otkrića doista članovi različitih vrsta ranog Homoa koja se izdvaja od drugih zbog svojeg jedinstvenog lica. U ostalim skupinama životinja se razvijaju mnoge različite vrste, svaka s novim osobinama kao što su perje ili isprepletene noge. Ako je nova osobina prilagođena okolišu, onda nova vrsta uspijeva, a ako ne, izumire. Prema riječima profesora Stringera, fosilni dokazi upućuju da je ljudska evolucija slijedila jednak obrazac.

„Ova je vrsta imala vrlo ravne crte lica, mogli ste povući liniju od očnih duplji do mjesta gdje su bili zubi“, rekao je Fred Spoor s Max Planck instituta za evolucijsku antropologiju u Leipzigu, Njemačka. „Ovo pokazuje da je istočna Afrika bila poprilično prometno mjesto prije 2 milijuna godina uz mnoge različite vrste Homoa“. Okruženje je bilo zelenije nego danas, s većim jezerima. „Postojale su veće ekološke prilike koje su mogle primiti više od jedne vrste homonida,“ rekao je Spoor.

Ostali istraživači sugeriraju da novi fosili ne pružaju dovoljno dokaza o novoj ljudskoj vrsti. Međutim, „ovo su osebujni oblici profila što pokazuje nešto potpuno različito,“ rekao je Leakey. „Prilično sam uvjeren da nije riječ samo o varijaciji unutar vrste“.

Naslovna fotografija: lubanja hobita i homo sapiensa