Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Maglovitog jutra u subotu 28. srpnja 1945., poručnik William Smith je kroz grad New York upravljao bombarderom B-25 američke vojske. Putovao je prema zračnoj luci Newark kako bi pokupio svojeg zapovjednika, ali iz nekog se razloga pojavio iznad zračne luke LaGuardia i zatražio izvještaj o vremenu. Toranj LaGuardije je zbog loše vidljivosti od njega zatražio da sleti, ali Smith je dobio dozvolu od vojske da nastavi do Newarka. Posljednji prijenos iz tornja LaGuardije do aviona bilo je zlosutno upozorenje: „S mjesta na kojem se nalazim, ne mogu vidjeti vrh zgrade Empire State.“

Suočen s gustom maglom, Smith je spustio bombarder niže kako bi povratio vidljivost kad se našao usred Manhattana, okružen neboderima. Na početku je bombarder bio usmjeren ravno prema Glavnoj zgradi New Yorka (Central Building), ali je Smith u posljednjem trenutku uspio skrenuti zapadno i izbjeći ju. Nažalost, to ga je poravnalo s drugim neboderom. Smith je uspio zaobići nekoliko nebodera dok se nije našao na putu ka Empire State zgradi. U posljednjem je trenutku Smith pokušao podignuti zrakoplov i zaokrenuti ga, ali bilo je prekasno.

U 9:45 sati, deset tona težak bombarder udario je u sjevernu stranu Empire State zgrade. Veći dio zrakoplova udario je u 79. kat stvarajući otvor u osamnaest stopa širokoj i dvadeset stopa visokoj zgradi. Zrakoplov je udario u urede Servisa za ratnu pomoć Konferencije nacionalne katoličke skrbi.

Catherine O’Connor je ovako  opisala sudar:

Zrakoplov je eksplodirao unutar zgrade. Prošlo je pet ili šest sekundi. Ja sam teturala na nogama pokušavajući održati ravnotežu. Veći dio ureda je u trenu progutao plamen. Jedan čovjek je stajao u tom plamenu, mogla sam ga vidjeti. To je bio kolega Joe Fountain. Cijelo mu je tijelo bilo u plamenu. Uporno sam ga zvala, ‘Dođi, Joe, dođi.’ Išetao je iz toga.

Joe Fountain preminuo je nekoliko dana kasnije. Jedanaest djelatnika je spaljeno, neki su još uvijek sjedili za svojim stolovima, dok su ostali pokušavali pobjeći od vatre.

Jedan motor i dio podvozja su se zakovitlali preko 79. kata, kroz zidne pregrade i dva požarna zida i zatim van kroz prozore s južne strane da bi na kraju pali na dvanaest katova visoku zgradu preko puta, u 33. ulici. Vanjska je mašina uletjela u otvor dizala i sletjela na njega. Dizalo je počelo strelovito padati pomalo usporeno sigurnosnim uređajima. Nekim čudom, kad je stigla pomoć do ostataka dizala u podrumu, dvije žene koje su se unutra nalazile još su uvijek bile žive.

Dio otpada od sudara je pao na okolne ulice tjerajući tako pješake da potraže zaklon, ali većina toga je palo na prepreku zgrade na petom katu. Najveći je dio olupine ostao zaglavljen sa strane zgrade. Nakon što je požar ugašen i nakon što su uklonjeni ostaci žrtava, ostatak olupine je uklonjen.

Sudar zrakoplova je u konačnici ubio 14 osoba (11 djelatnika u uredu i tri člana posade), a ozlijeđeno ih je 26. Iako integritet Empire State zgrade nije bio narušen, načinjena šteta je iznosila milijun američkih dolara (današnja vrijednost od otprilike 10 milijuna $).

Osam mjeseci nakon pada zrakoplova, američka je vlada ponudila novac obiteljima žrtava. Neke su prihvatile, ali ostali su pokrenuli tužbu koja je rezultirala promjenom točke zakona. Zakon o federalnom potraživanju naknada štete iz 1946. po prvi put je američkim građanima dao pravo da tuže saveznu vladu.

1945. je Empire State zgrada imala reputaciju naviše građevine na svijetu (prije nje je to bila Chrysler zgrada). Sagrađena je za 14 mjeseci u razdoblju od 1930. do 1931., a na njoj je radilo 3.700 radnika. Troškovi izgradnje iznosili su 24,7 milijuna američkih dolara (današnje protuvrijednosti 500 milijuna $). Nakon završetka, imala je 102 kata i postala je prva zgrada ikada sagrađena, a koja ima više od 100 katova. Danas je to ponovno najviša građevina u New Yorku, nakon rušenja blizanaca 11. rujna. 2011.