Kamo nestaju naša djeca?

Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

Procjenjuje se da godišnje nestane oko 8 milijuna djece, među kojima su i djeca koja su pobjegla od kuće kao i ona koja su oteta. Poznato je da mnoga djeca koja su nestala završe kao robovi dječje prostitucije, pedofilije, prisilnog rada i prisilnog ratovanja. Većina njih se vrati kućama, neka budu spašena, no mnogo djece nestane bez traga i glasa, te postanu samo dio tužne statistike. Pitanje je – gdje nestaju naša djeca?

“Niti jedan čovjek nije otok sam za sebe; svaki čovjek je dio kontinenta, dio oceana. Ako more odnese grudu zemlje, Europe je manje, kao i ako rta nestane, imanje tvoga prijatelja ili tvoje vlastito. Smrt svakoga čovjeka umanjuje tebe jer si obuhvaćen u čovječanstvu. I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni!

Ovaj univerzalni citat pisca E. Hemingwaya bi nas trebao natjerati da se zamislimo i zapitamo – je li nam konačno počelo zvoniti u glavi? Nestaju naša djeca, najnevinija i najranjivija bića na planeti, nestaju pred našim očima. Ovo se ne događa nekom drugome, ovo se događa svima nama, cijelom čovječanstvu. Kome je to u interesu iskorištavanje djece?

Internacionalni Centar za nestalu i izrabljivanu djecu (ICMEC) u svojoj brošuri tvrdi:
– 8 milijuna djece nestane godišnje u cijelom svijetu
– Još 2 milijuna djece će biti seksualno iskorištavano
– 300 milijuna djece će biti seksualne žrtve prije nego li dosegnu odraslu dob

Ove brojke pogoršava i pojava interneta, budući da postoji oko 100 milijuna muških osoba koje seksualno privlače mala djeca. Zapanjujuće je, unatoč svemu, da prema pregledu 196 zemalja pregledanih od strane ICMEC-a, samo 45 zemalja ima dovoljno propisa za borbu protiv dječje pornografije, a 89 nema baš nikakve propise koji se odnose na dječju pornografiju. Ovaj međunarodni Centar usko surađuje s vlastima, državnim institucijama, internetskim kompanijama, pruža usluge obuke i pruža stručnu pomoć, i kada se tome pribroje razne druge svjetske neprofitne organizacije koje se bore protiv izrabljivanja djece postaje još nejasnije – kako su brojke nestale i izrabljivane djece u porastu?

ICMEC također u svom izvještaju iz veljače 2014. navodi porast u broju prijava nestale djece, i to iznad 40%, podaci su iz 2008. i odnose se na brojke iz 2003. Britanska studija navodi nevjerojatno povećanje od 88% u prošlom desetljeću. Također je primjećen i pad postotka vraćene djece.

Dakle, unatoč tehnološkom napretku, kao i zalaganjima brojnih organizacija, unatoč donesenim zakonima i međunarodnoj suradnji, broj nestale djece kao i broj iskorištavane djece je u porastu. Kako je to moguće?

Trgovina djecom

Trgovina djecom je vrlo unosan posao, bilo da se djeca otimaju i prodaju kao roblje u prostituciji ili ako su oteta za preprodavanje novim udomiteljima. UNICEF izvještava da je od 1982. oko 30 milijuna djece palo kao žrtve trgovine ljudima.

Kad se radi o dječjoj prostituciji, činjenica je da se među djecom žrtvama nalaze ne samo oteta djeca, već i ona koju su staratelji ili roditelji prodali zbog slabe financijske situacije. Njihova sudbina je gotovo zapečaćena, kako očekivati da se obrate za pomoć ikome, ukoliko uopće prežive, kada su ih izdali oni u koje su trebali imati najviše povjerenja. Činjenica je i da u mnogim zemljama dječja prostitucija nije ni kriminalno djelo, a u nekim zemljama se nestanak djece niti ne prati ni ne broji.

Djeca se također otimaju i prodaju dječjim sirotištima, koja ih pak preprodaju novim udomiteljima sa svim krivotvorenim dokumentima potrebnim za udomljavanje. Otimaju se djeca iz zemalja poput Indije ili Kine, a udomitelji su često iz udaljenih zemalja poput SAD-a. Njima se prezentira da su to ostavljena djeca, čak ih se vodi u obilazak mjesta na kojima su djeca nađena. Udomiteljima iz Amerike je ovo prilika da udome djecu po vrlo povoljnijim financijskim uvjetima. Postoji velika vjerojatnost da je ovo udomaćena praksa u brojnim zemljama svijeta.

Bez obzira na službena negiranja, djeca su uključena i u trgovinu organima. Ova trgovina također spada u organizirani kriminal, jer je u nju uključeno više osoba, poput agenata koji traže donore (bez obzira jesu li dobrovoljni ili ne), medicinskog osoblja, medicinskih stručnjaka, banke organa i drugih. Žrtve mogu biti primorane na ovaj čin zbog financijskih problema, no također postoje i one koje su upale u trgovinu ljudima i protiv svoje volje su primorane na doniranje organa. Između ostalih slučajeva, 2013. u Velikoj Britaniji je zabilježen slučaj djevojčice iz Somalije koja je dovedena u Englesku zbog transplatacije organa. Stručnjaci kažu da trgovci ljudima iskorištavaju potražnju za organima i ranjivost djece. Također ističu da je malo vjerojatno da će trgovac ići na rizik dovođenja samo jednog djeteta te da se vjerojatno radi o skupini djece. 2003. godine, južnoafrička najveća privatna bolnica, koja također ima bolnice i po Velikoj Britaniji, je priznala primanje novaca od ilegalnog sindikata trgovine organa u prijevari koja je uključivala uklanjanje bubrega i od petero djece. 2013., na Madagaskaru, lokalni stanovnici su linčovali dvojicu Europljana zbog sumnji da su uključeni u trgovinu dječjim organima, jer su navodno u njihovoj zgradi našli frižider s organima. Ovome je prethodio pronalazak mrtvog dječjeg tijela bez jezika i genitalija. Lokalni stanovnici su uvjereni da se organi koriste za kultne obrede.

Ovakvih je primjera iznesenih u javnosti vrlo malo, općenito se o trgovini organima vrlo malo govori, mogao bi se dobiti dojam da je to toliko strašno da se o tome ne priča, međutim, vjerojatnije je da se istina o tome zataškava. Zašto i kako je to moguće?

Kao i kod dječje prostitucije, trgovina organima je vrlo unosan biznis u koji su uključeni mnogi i od kojeg mnogi zarađuju, osim onih koji su oteti ili primorani na vađenje organa. Strašna je činjenica da se organi djece koriste zaista i za razne rituale. Primjer, koji zasigurno nije izoliran je viđen u Ugandi, gdje su se djeca ubijala, a njihovi organi su se koristili za rituale koji bi trebali garantirati zdravlje i prosperitet. S pravo možemo posumnjati da se u današnjem svijetu, gdje mnoge elitne klike štuju razna čudovišna anti božanstva, ovi rituali s dječjim organima također provode. O tome ne pišu glavni mediji, postoje iznesene pojedine priče koje vode do vrlo visoko pozicioniranih osoba, te postoje čak i preživjeli svjedoci, međutim ove priče je nemoguće provjeriti budući da se ne vrše nikakve istrage.

Ovime smo zapravo dobili odgovor na pitanje – kako je moguće da je broj nestale i iskorištavane djece u porastu, odgovor na pitanje je profit i osobni interes. Netko stoji iza svega ovoga što se događa. U svakom slučaju, brojke su poražavajuće, i svakome bi trebale biti alarmantne.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s