Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Bermudski trokut je postao poznat po svojoj reputaciji mjesta na kojem plovila i letjelice tajanstveno nestaju, no to nije jedino mjesto na morskoj površini uz koje se ponekad vežu mračne tajne i naizgled paranormalne aktivnosti.

Prvo se prisjetimo nekih priča vezanih uz Bermudski trokut jer on ipak zaslužuje titulu najpoznatijeg među takvima. Riječ je o zapadnom području Sjevernoatlantskog oceana koje ima dugu povijest misterioznih nestanaka čamaca, brodova pa čak i zrakoplova. Neki ljudi tvrde da se ondje nalazi crvotočina koja vodi u drugu dimenziju dok drugi vjeruju da je ovo žarišna točka NLO-a i da izvanzemaljci ondje otimaju izgubljena plovila.

Ovo je područje prvi puta privuklo pažnju 1945. kad je pet zrakoplova američke mornarice nestalo tijekom vježbe. Prije gubljenja radio-veze i potpunog nestanka, vođa leta je navodno rekao: “Ulazimo u bijelu vodu, ništa se ne čini ispravnim.” Nestalo je 14 muškaraca zbog čega je poslan spasilački zrakoplov s 13 ljudi kako bi se locirali nestali avioni, no i on je netragom nestao. Sve od tada prijavljuju se nestanci brodova na tom području, uključujući SS Marine Sulphur Queen, tanker na kojem se nalazila posada od 39 osoba i USS Cyclops s 309 članova posade.

Sargaško more je područje u sredini Sjevernoatlantskog oceana okruženo morskim strujama i često se, zbog sličnosti neobičnih događaja, uspoređuje s Bermudskim trokutom. Jeziva mirnoća ovog područja doprinosi njegovoj misterioznosti, kao i nekoliko brodova koji su pronađeni kako plutaju bez posade. 1840. je onuda plovio francuski trgovački brod Rosalie. Kasnije je pronađen s otvorenim jedrima, no posade nije bilo.

Ovim su područjem pokušali proći mnogi jedrenjaci, ali riječ je o mjestu na kojem su vjetrovi jako blagi, a morska trava je gusta te to dodatno otežava prolaz. Sargaško je more zato poznato i pod nazivom Konjička geografska širina jer su španjolski brodovi često morali bacati konje preko palube kako bi mogli nastaviti dalje. I u novije su vrijeme, između 60-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, ondje pronađena mnoga napuštena plovila.

Đavolje more, koje je također poznato pod nazivom Pacifički bermudski trokut, obuhvaća područje oko otoka Miyake, oko 100 km udaljenog južno od Tokija. Područje se još naziva i Zmajevim trokutom zbog legendi o zmajevima koji su živjeli u blizini obala Japana. Charles Berlitz je u svojoj knjizi “Zmajev trokut” napisao da je ovo područje proglašeno opasnom zonom nakon što je Japan ondje u mirnodopskim godinama između 1952 i ’54, izgubio pet vojnih plovila na kojima se ukupno nalazilo 700 mornara. Kasnije su istražitelji otkrili da je bila riječ o ribarskim brodovima od kojih su neki nestali i van tog područja. Tijekom tog razdoblja je nestalo na stotine ribarskih brodova zbog vremenskih uvjeta i piratstva, ali reputacija Đavoljeg mora kao opasnog i sablasnog područja je opstala.

Znanstveno gledajući, za Zmajev se trokut kaže da je jedan od 12 svjetskih vrtloga, a to su područja na kojima je sila planetskih elektromagnetskih valova snažnija no inače. Također, riječ je i o vulkanskom području pa se smatra da su ove sile, uz ostale vremenske uvjete, one koje su utjecale na stvaranje misterija vezanih uz ovo područje. No, unatoč znanstvenim dokazima i mitskoj auri koja okružuje oceansko područje, nastavak neobjašnjivih događaja i nestanaka ostaje kao dokaz da su određene sile van ljudske kontrole .