Zašto ne pamtimo događaje prije 7. godine?

Os uma

by Barbara

Nekoliko nas se možda može prisjetiti događaja koji su se dešavali prije naše 3. godine života, ali posljednja je studija pokazala da u 7. godini naše najranije sjećanje počinje nestajati što je fenomen poznat pod nazivom “amnezija djetinjstva”.

Kada su djeca još mala, ona se mogu prisjetiti događaja koji su se odvijali prije njihove 3. godine, no kada malo odrastu ova se rana autobiografska sjećanja gube. Znanstvenici su se dugo pitali što je uzrok tome i pretpostavljalo se da je razvoj govornog jezika možda glavni uzročnik. No, čak i laboratorijski štakori pokazuju sličnu amneziju, a ne razvijaju govor. Ovog su ljeta istraživači iz Kanade iznjedrili novi mogući uzrok, a to je nagli rast novih stanica u hipokampusu poznat kao neurogeneza. Kada je mozak zauzet rastom novih stanica, on ne pohranjuje sjećanja koja bi inače bila dugoročna.

Znanstvenici su do ovih zaključaka došli nakon studije provedene na Sveučilištu Emory kada su 83 djece ispitivali o njihovim sjećanjima na događaje koji su se odvijali prije njihove 3. godine života. Ista su pitanja postavljena i godinu dana kasnije. “Naša je studija prva empirijska demonstracija početka amnezije djetinjstva,” rekla je psihologinja dr. Patricia Bauer koja je i vodila studiju. “Mi smo snimili dječja sjećanja nakon čega smo ih slijedili u budućnost kako bismo pratili vrijeme kada su izgubili ta sjećanja.”

Tijekom razdoblja od 6 godina se nastavilo ispitivanje djece u dobi od 5, 6, 7, 8 ili 9 godina. S obzirom da su istraživačima bili poznati detalji o događajima, mogli su lako provjeriti koliko se sjećanja zadržalo kod djece. Rezultat? Djeca starosti između 5 i 7 godina su se, pri drugom ispitivanju, sjetila 60% događaja dok su se djeca u dobi od 8 i 9 godina sjetila 40% ili manje događaja te su također o tim sjećanjima počela pričati na drugačiji način. “Jedno iznenađujuće otkriće je bilo to da su se petogodišnjaci i šestogodišnjaci sjećali većeg postotka događaja i njihove su priče o njima bile manje složene,” rekla je Bauer. “Starija su se djeca sjećala manje događaja, ali onih kojih su se prisjetila su bila ispunjena s više detalja.”

Neki od razloga za duže zadržavanje sjećanja jesu detalji koji se uz njih vežu, a naprednije vještine govora također omogućavaju da starije dijete bolje razradi sjećanje čime ga dodatno učvršćuje u sjećanju, dodaje. Manja djeca brže zaboravljaju od odraslih jer im nedostaje snažan neuronski proces koji je potreban kako bi prikupio sve djeliće informacija koje čine autobiografsko sjećanje.

Roditelji također imaju utjecaj na dječje pamćenje događaja. Oni roditelji koji koriste elaborativnu strategiju te ispituju mnoga pitanja poput: “Kaži mi više” ili “Što se dogodilo?” tako navode djecu na opisivanja što rezultira djecom koja imaju ranija i snažnija sjećanja, kaže Bauer koja će, zajedno sa svojim timom, nastaviti ovu studiju sa skupinom djece koju će pratiti slijedeće 4 godine. Dodaje da su najranija sjećanja ona koja su ispunjena emocijama, bez obzira jesu li one pozitivne ili negativne.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s