Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Čini se da je praznovjerje jedna od stvari koja je kroz cijelu ljudsku povijest i unatoč kulturološkim razlikama povezivala čovječanstvo. Antropolog Claude Levi-Strauss jednom je napisao da su praznovjerje i vjera u magiju „toliko česti i toliko rašireni da bismo se trebali zapitati jesmo li suočeni s trajnim i univerzalnim oblikom razmišljanja“.

Praznovjerje i u modernom svijetu ima ogromnu vlast nad svakodnevnim životima ljudi. „Nekoliko istraživanja Amerikanaca ukazuje da je otprilike polovica njih praznovjerno,“ rekao je Stuart Vyse, profesor psihologije na Sveučilištu Connecticut. Praznovjerje je vjerovanje u nadnaravnu uzročnost, odnosno, vjerovanje da jedan događaj uzrokuje drugi bez ikakvog prirodnog procesa koji ih povezuje. Riječ „praznovjerje“ obično se odnosi na vjerovanja i prakse koje okružuju sreću, proročanstva i duhovna bića, a osobito se odnosi na vjerovanje da se budući događaji mogu proreći posebnim (naizgled) nepovezanim prethodnim događajima. Ponekad ova riječ opisuje i religiozne prakse koje ne prevladavaju u određenom društvu iako i ona religija koja negdje prevladava može sadržavati praznovjerna vjerovanja.

Praznovjerja su, baš poput ljudi koji vjeruju u njih, vrlo raznolika skupina. Od profesionalnih sportaša koji čuvaju svoje „sretne čarape“ do drevnog korištenja talismana zvanih nazari čija je uloga obrana od zlonamjernih pogleda („zlo oko“), raspon praznovjerja može biti zapanjujuć. Primjerice, bivši igrač Red Soxa, Wade Boggs, prije utakmice bi uvijek jeo isti obrok – piletinu. Uz to je svoje udarce uvijek vježbao u isto doba dana, a na dan utakmice bi kuću napustio u isto vrijeme te u pijesku ispisao riječ „chai“ (hebrejska riječ za „život“) prije nego što bi primio svoju bejzbolsku palicu.

A možda je, kad je sport u pitanju, nama poznatiji jedan drugi igrač – Goran Ivanišević, koji slovi kao najpraznovjerniji sportaš u povijesti. On je tijekom mečeva uvijek pazio da na klupu sjedne nakon svojeg protivnika, ali samo nakon oduzetog servisa. Uvijek bi pratio istu rutinu hraneći se istom hranom, gledajući iste TV kanale i razgovarajući uvijek s istim ljudima. Primjerice, kada je 2001. sudjelovao na Wimbledonu, kojeg je i osvojio, svako je jutro gledao Teletubbiese.

Čak je i slikar Pablo Picasso spremao svoje odrezane nokte i čuperke kose. Glumica Jennifer Aniston uvijek prvo desnom nogom zakorači u zrakoplov, a i frontmen grupe Coldplay, Chris Martin, uvijek opere zube prije izlaska na pozornicu.

Ovakve priče pomalo podsjećaju na opsesivno-kompulzivno ponašanje ili neku drugu mentalnu bolest, ali Vyse i ostali izvori kažu da postoji malo znanstvenih dokaza o vezi između praznovjerja i poremećaja u ponašanju:

„Skale koje mjere magično razmišljanje ponekad uključuju stavke koje nalikuju praznovjerju, a visoki rezultati su vezani uz kasniju pojavu duševnih bolesti. Međutim, magično razmišljanje uključuje i mnoge druge koncepte koji nisu vezani uz praznovjerje, pa za sada nije uspostavljena jasna veza između toga.“

Praznovjerje na ljude utječe različito dok su mu žene sklonije iako Vyse kaže da su više praznovjerne one osobe koje su više zabrinute, depresivne ili koje imaju vanjski lokus kontrole (vjeruju da nisu gospodari svoje sudbine). Također, ako osoba dolazi iz praznovjerju sklonoj obitelji i ona će vrlo vjerojatno naginjati tome.

No, čovjek nije jedina životinja sklona takvim uvjerenjima. U poznatom eksperimentu iz 1948., poznati je psiholog B. F. Skinner uspio uvjetovati golubove da se ponašaju na određen način uz vjerovanje da će dobiti hranu iz automatizirane hranilice iako se ona pojavljivala u određenim vremenskim intervalima.

„Uvjetovani proces je obično očit. Činilo se da ptica jednako reagira kad se pojavi hrana što je rezultiralo ponavljanjem reakcije,“ napisao je svojedobno Skinner. „Jedna je ptica bila uvjetovana svojim okretanjem u smjeru obratnom od kretanja kazaljki na satu, druga je opetovano gurala glavu u jedan od gornjih uglova u kavezu dok bi treća svoju glavu stavljala ispod nevidljive trake i ponovo ju podizala.“

Unatoč svojoj iracionalnoj osnovi, praznovjerje može biti korisno u nekim okolnostima.

„Praznovjerje centrirano oko sreće u vještoj aktivnosti (servis lopte) pokazalo se kao ono koje pomaže pri poboljšanju performansi,“ rekao je Vyse. „Međutim, kada vjera u sreću prolongira pokušaje vezane uz kockanje ili kada vjera u psihičke moći potiče korištenje internetskih vidovnjaka, to može biti štetno.“