Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Ljudska je krv crvene boje, no krv nekih životinja (ali i ljudi u određenim uvjetima) je drugačije boje. Kao rezultat specifičnih kemikalija koje ju čine, javlja se još u plavoj, zelenoj i ljubičastoj boji, a postoji i ona koja je bezbojna.

Većini nas je poznato da je boja ljudske krvi (ali i većine drugih kralježnjaka) rezultat hemoglobina, velikog proteina kojeg nalazimo u crvenim krvnim stanicama koje u svojoj strukturi sadrže atome željeza odgovorne za njegovu boju. Hemoglobin je respiratorni pigment koji u tijelu igra važnu ulogu dok po tijelu prenosi kisik i pomaže ugljičnom dioksidu da se vrati u pluća gdje ga možemo izbaciti iz tijela.

Sva krv u našem tijelu je raznih nijansi crvene boje. Krv koja teče venama nije plava iako se u ilustracijama cirkulacijskog sustava tradicionalno prikazuje tom bojom. Kad promatramo vene koje se nalaze blizu kože, kao što su vene u rukama, čini se da su plave boje, no to je samo naizgled i uzrokovano je ponašanjem svjetlosti koja ulazi i izlazi iz tijela, a ne samom krvlju.

Ipak, postoje neka bića čija je krv doista plave boje. Rakovi, pauci, lignje, hobotnice i neki mekušci za prijenos kisika koriste protein naziva hemocijanin. Različita struktura pigmenta kao i korištenje atoma bakra umjesto željeza dovode do bezbojne krvi kad je ona deoksigenirana i plave kada je oksigenirana. Također, on kisik veže na drugačiji način od hemoglobina i uz svaku molekulu kisika veže dva atoma bakra što uzrokuje ovu boju krvi.

Kod nekih vrsta crva i pijavica postoji i zelena krv, koja je zanimljiva u tome što su pojedine jedinice klorokruriona, proteina koji dovodi do takve boje krvi, izgledom vrlo slične hemoglobinu. U stvari, skoro su identični, a razlikuju se samo po grupi aldehida na mjestu grupe vinila u kemijskoj strukturi. Kada se kod ljudi pojavi zelena boja krvi, ona je obično rezultat rijetkog stanja naziva sulfhemoglobinemija pri čemu se sumpor veže uz molekule hemoglobina i tako stvara zelenu kemikaliju naziva sulfhemoglobin. Hemoglobin promijenjen na takav način ne može prenositi kisik. Do ovog stanja dolazi zbog velike izloženosti određenim lijekovima i kemikalijama kao što je, primjerice, sumatriptan, lijek protiv migrene.

Prasinohaema je gušter koji ima zelenu krv, a po njoj je i dobio naziv Zeleni gušter. On u svojoj krvi, poput drugih kralježnjaka, ima hemoglobin, no u njegovoj se krvi nalaze i vrlo visoke koncentracije biliverdina, zelenog pigmenta koji se stvara razgradnjom hemoglobina i koji se obično nalazi u žuči, zelenoj izlučevini koju stvara jetra kako bi emulgirala masti u crijeva i učinila ih lakše probavljivim.

Insekti imaju blijedo žutu, blijedo zelenu ili bezbojnu krv. Kisik se u njihovoj krvi prenosi mrežom cjevčica poznatoj kao traehalni sustav i njihova krv ne sadrži hemoglobin i ne prenosi plinove nego se oni transportiraju izravno između stanica i okolnog zraka. Morski krastavci iz vode izvlače vanadij koji se nakuplja u njihovim tijelima, a koristi se za stvaranje proteina naziva vanabini i on dobiva žutu boju kada je oksigeniran.

Ljubičasta boja krvi je također moguća i to kod morskih crva, a uzrokovana je još jednim dišnim pigmentom koji je ponešto različit, a naziva se hemoritrin. On sadrži pojedinačne jedinice u kojima se nalaze atomi  željeza. Kada je on deoksigeniran, boja je bezbojna, ali kada je oksigeniran, ona je sjajne ljubičaste boje.

Ono što je možda najzanimljivije u vezi različitih boja krvi jest to što one pokazuju kako je evolucija nalazila različita rješenja za isti problem, a u ovom slučaju je to prijenos kisika. A plava krv kod ljudi? No, čini se da je krv svakog čovjeka ipak crvene boje, a pojam o plavoj krvi kod ljudi se odnosi samo na označavanje aristokracije i elitnih skupina. To je izraz koji je došao od nekih aristokratskih španjolskih obitelji Kastilje čija je koža bila izrazito blijeda pa su i njihove vene bile primjetno više plave u odnosu na tamošnje stanovnike čiji je ten inače tamniji.