Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

Američki znanstvenici razvijaju revolucionarni uređaj i kompjuterski program za čitanje misli, a ideja im je pomoći ljudima koji fizički nisu u stanju komunicirati s vanjskim svijetom.

Istraživači sa Sveučilišta Berkeley u Kaliforniji navode da je bit u slušanju unutarnjih glasova i njihovom pravilnom interpretiranju uz pomoć jedinstvenih individualnih dekodera. Objašnjavaju da prilikom čitanja tekstova mi svi čujemo “unutrašnje glasove”, te da oni pokušavaju dekodirati moždanu aktivnost koja je povezana s tim glasovima kako bi stvoriti medicinsku protezu koja će omogućiti govor osobama, primjerice, s paralizom.

Govor aktivira određene neurone u mozgu dok interpretira zvukove kao riječi, a svaka riječ aktivira malo drugačiji set neurona. Stoga znanstvenici razvijaju algoritam koji može pročitati tu aktivnost i prevesti ga natrag u riječi.

U istraživanju je sudjelovalo sedmero ljudi koji su bili podvrgnuti operaciji mozga zbog epilepsije te je bilježena njihova aktivnost mozga dok su čitali na glas i u sebi određeni tekst. Znanstvenici su nastojali shvatiti kako neuroni reagiraju na određene aspekte govora kako bi stvorili osobne dekodere koji će pretvoriti te informacije u vizualni prikaz.

Iako je dekoder uspješno rekonstruirao riječi na koje su volonteri mislili, to još uvijek nije dovoljno za izradu uređaja te trenutno rade na doradi algoritma koji će uspješno čitati i različite govorne izričaje. Također su testirali dekodiranje i algoritam s pjesmama grupe Pink Floyd kako bi vidjeli kako neuroni reagiraju na različite glazbene note. Iako je istraživanje u ranoj fazi, tim znanstvenika je optimističan da će uspješno razviti uređaj za čitanje misli.

Ovo nije jedino istraživanje na tu temu, između ostalih 2011. godine na Berkeleyu se koristila magnetna rezonanca kojom se pratio protok krvi u mozgu kod ljudi koji su gledali određene filmove. Nakon analize kako vizualni centar mozga odgovora na pokrete na ekranu, znanstvenici su izradili računalni program koji je mogao točno pogoditi što osoba gleda. Praćenjem moždane aktivnosti ljudi dok su gledali filmske trailere, znanstvenici su uspjeli stvoriti pokretne slike slične onima koje su bile na ekranu. 2010., istraživanje provedeno na Sveučilištu u Utahu otkriva da su znanstvenici mogli prepoznati riječi da, ne, vruće, hladno, gladan, žedan, pozdrav, doviđenja, više i manje i to postavljanjem elektroda izravno na mozak.

Iako ovo zvuči kao vrlo plemenita ideja, jer bi ovaj izum mogao omogućiti ljudima koji nisu u stanju govoriti da izraze svoje misli, svakako postoji i doza sumnje u koje bi se sve svrhe ovo moglo koristiti te hoće li naše misli u budućnosti biti zaštićene?

Izvori: RT, Telegraph