Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Prema grčkoj su legendi Batus i njegovi ljudi oko 631.g.pr.n.e. pristali na libijsku obalu gdje su osnovali grad Cirenu, na rubu plodne visoravni koja je danas poznata kao Jabal al-Akhdar. Ondje je rasla biljka silphium silphium, a Grci su vjerovali da je to dar boga Apolona. Cirena je bilo jedino mjesto na kojem je rasla, a vremenom je postala toliko važan dio ekonomije grada da se počela pojavljivati i na kovanom novcu.

Prema povijesnim je egipatskim zapisima (koji ju po prvi puta spominju u 7. stoljeću) vidljivo da je bila dio ljekovitih recepata koji su se propisivali u svrhu kontracepcije i pobačaja, ali i kao lijek za sve: od kašlja i upale grla do tretmana protiv gubavosti. U stvari, Egipćani i Minojci su razvili posebne glifove koji su predstavljali ovu biljku što pokazuje važnost koja joj je bila dodijeljena u tadašnje doba.

Koristio se skoro svaki dio biljke, od stabljike do korijena i bila je toliko svestrana da je do 1.st.pr.n.e. bila previše uzgajana i prodavana do istrebljenja. Plinije Stariji u svojoj Povijesti prirode tvrdi da je posljednja stabljika silfija predana rimskom caru Neronu kao „neobičnost“, a koju je, prema nekim izvorima, on odmah i pojeo.

Ova se biljka ipak ponajviše koristila kao sredstvo kontracepcije. Neke su osobe iz antičkog doba postale bogate upravo zahvaljujući izvozu u velikim količinama dok je njezina važnost vidljiva i na kovanom novcu Cirene gdje se, primjerice, prikazuje žena koja dodiruje biljku i pokazuje na svoje reproduktivne organe čime se jasno ukazuje na njezinu svrhu.

U drevnim je tekstovima opisano korištenje silfija kao kontracepcijskog sredstva, točnije, Soranus je napisao da bi žene trebale piti sok spravljen od male količine silfija, veličine graška, jednom mjesečno. Dodaje da biljka „ne samo da sprječava začeće nego i uništava postojeće“. Dioskorid, još jedan drevni liječnik-travar, nju je davao pacijentima u iste svrhe. No, zbog pretjeranog korištenja dovedena je do granice istrebljenja i bilo ju je sve teže naći, a postajala je i sve skuplja.

Uzrok njezinog izumiranja nije u potpunosti poznat iako se prevelika potražnja i ograničena ponuda navode kao najvjerojatniji čimbenici jer se koristila i kao hrana za životinje zbog njezinog učinka na kvalitetu mesa. Klima, koja se tijekom vremena mijenjala i  dovela do isušivanja tla, još je jedan mogući uzrok dok jedna druga teorija navodi da su Rimljani, nakon preuzimanja vlasti od grčkih kolonista, počeli pretjerano uzgajati silfij te time iscrpili tlo koje više nije stvaralo biljke iste ljekovite vrijednosti. Teofrast je ovome u prilog, u svojem Upitu o biljkama, napisao da je vrsta ferula, posebno ona koja se naziva „silfij“, neobična po tome što ju je nemoguće kultivirati, što ukazuje na to da se biljku pokušalo uzgojiti, no očito bezuspješno.

Vjeruje se da ova biljka nije izumrla nego da se u današnje doba pogrešno identificira. Postoji nekoliko kandidata iz modernih botaničkih izvora koji bi mogli biti ili izravni primjerci silfija ili moderni potomci izvorne biljke. Provedena su istraživanja testirala biljke istog roda (ferula) čime je otkriveno da svi pripadnici ove obitelji imaju jednake učinke protiv plodnosti. Dapače, jedna vrsta (ferula jaeschikanea) se pokazala kao skoro 100% učinkovita pri sprječavanju trudnoće.

Uz ovu su biljku vezana i nagađanja o njezinoj vezi s tradicionalnim prikazom oblika srca jer cirenski novčići nose sličan dizajn (naslovna slika) uz kojeg se ponekad prikazuje i silfij i pretpostavlja se da taj oblik (srca) predstavlja njezino sjeme.