Optogram – posljednji pogled prije smrti

Os uma

by Barbara

Optografija je proces gledanja ili vraćanja optograma, slike na očnoj mrežnici. Uvjerenje o tome da oko bilježi posljednju sliku koju vidi prije smrti je bilo vrlo rašireno tijekom kasnog 19. i početkom 20. stoljeća i bilo je često sredstvo fikcije svojeg vremena. Čak je i policija u nekoliko stvarnih istraga ubojstava fotografirala oči žrtve u slučaju da se ova teorija pokaže istinitom.

Ovo popularno shvaćanje je slijedio i tehnološki razvoj. Veliki dio rada na optografiji je proveo njemački fiziolog Wilhelm Kühne koji je bio inspiriran otkrićem rodopsina, fotosenzibilnog pigmenta koji je prisutan u šipkama mrežnice oka. Kühne je otkrio da se rodopsin, u idealnim uvjetima, može „fiksirati“ poput fotografskog negativa. Proveo je eksperimente nad brojnim životinjama kako bi oplemenio proces i odredio kemikalije koje se mogu koristiti pri fiksiranju slike očne mrežnice.

Njegov najuspješniji optogram je bio onaj dobiven od albino kunića čija je glava bila pričvršćena tako da je njegovo lice bilo umjereno prema prozoru na kojem su bile postavljene rešetke.  Glava kunića je bila prekrivena nekoliko minuta kako bi se rodopsinu omogućilo da se akumulira u mrežnici. Nakon toga ju je otkrio na tri minute kako bi ju izložio svjetlosti te zatim odrubio i izvadio očne jabučice. Stražnju polovicu oka je stavio u otopinu stipse da bi se omogućila fiksacija izbijeljenog rodopsina što je na kraju rezultiralo jasnom slikom prozora s rešetkama.

Kühne  je 1880.g izvijestio o prvom ljudskom optogramu kada je pregledao oči netom pogubljenog osuđenog ubojice Erharda Gustava Reifa. No, dobivena skica nije se slagala s bilo kojim objektom kojeg je Reif mogao vidjeti u vrijeme svoje smrti (iako je obris slike podsjećao na oštricu giljotine kojom je pogubljen). Njegov rad povećao javni interes za optografijom kao potencijalnim pomoćnim sredstvom u forenzičkim istragama, ali nakon dugog niza istraga je zaključio da se ona nikada ne bi mogla koristiti u tu svrhu.

No, zbog nekih je prethodnih rezultata optografija tijekom kasnih 1800-ih godina bivala sve više razmatrana od strane policijskih istražitelja. Jedan od najranijih pokušaja njezinog korištenja potječe iz 1877.g kada je berlinska policija fotografirala oči jedne žrtve ubojstva, gospođe von Sabatzky. Vijest o njemačkim pokusima je nakon toga dospjela i do Londona te je ondašnjim istražiteljima predloženo da ovu tehniku pokušaju iskoristiti pri rješavanju poznatih umorstava vezanih uz Jacka Trbosjeka (Jack Rasparač), no nije poznato je li ju londonska policija zaista i primijenila iako se špekulira da je korištena pri istraživanju ubojstva jedne od njegovih žrtava, Annie Chapman.

Gotovo stoljeće nakon izuma optografije je njemačka policija u Heidelbergu pozvala fiziologa Evangelosa Alexandrisa  na sveučilišni Zavod za kliničku i eksperimentalnu oftalmologiju kako bi ponovo procijenio Kühneove eksperimente i njihovu moguću primjenu u forenzičkim istragama. On je proizveo mali broj optograma dobivenih od laboratorijskih kunića, ali na kraju je i on zaključio da se ova tehnika ne može koristiti u forenzičku svrhu. To je bila posljednja prigoda pri kojoj su se vršila ozbiljna znanstvena istraživanja optografije.

Jedan od zaista rijetkih slučajeva u kojima je forenzička optografija priznata kao dokaz se dogodio 1924.g nakon što je njemački trgovac Fritz Angerstein bio optužen za ubojstvo osam članova svoje obitelji i osoblja. Profesor Doehne sa Sveučilišta u Kölnu je fotografirao mrežnicu dviju žrtava što je rezultiralo slikom onoga za što se tvrdilo da je Angersteinovo lice i sjekira kojom je ubio vrtlara. Angerstein je osuđen i pogubljen, a optografski su dokazi uvršteni među ostale dokaze ovog slučaja. Prema novinskim je napisima Angerstein priznao ubojstva nakon što je bio suočen s „inkriminirajućim“ optogramima.

Optografija kao nastavak priče koju preminula osoba može nastaviti i nakon smrti je vrlo zanimljiva i još uvijek golica maštu i znatiželju nekih istraživača kao što je to činila i pri svojim počecima. Mnoge slike koje su rezultat njezinog istraživanja se danas nalaze u raznim muzejima posvećenim ovoj temi, a izdano je i nekoliko enciklopedija u kojima i osobno možete vidjeti dobivene rezultate i provjeriti vjerodostojnost i moguću uporabu optografije.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s