Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Ruski znanstvenici vjeruju da su udaljene sibirske stijene bile prvo mjesto na kojem je čovječanstvo počelo pratiti kretanje nebeskih tijela. Sunduki  je niz od osam pješčenjaka koji se nalaze na udaljenom poplavnom području na obali rijeke Bijeli yus u Hakasiji, republici koja je dio Ruske Federacije. Sunduki se naziva Sibirskim Stonehengeom, iako je stariji od britanskih uspravnih kamenja i svakako tajanstveniji.

Vjeruje se da je u drevnim vremenima ovo bio glavni grad u kojem su se proučavale zvijezde i mjesto pobožnog obožavanja. Sve u svemu, Sunduki obuhvaća osam fantastičnih pješčenjaka međusobno paralelno poredanih i gotovo jednakih veličina. Okrunjeni su neobičnim kamenim šeširima pa podsjećaju na ogromne kutije ili škrinje.

„Godinama sam pokušavao odgonetnuti ove tajanstvene ‘škrinje’,“ rekao je profesor Vitaly Larichev sa Instituta za arheologiju i etnografiju sibirskog ogranka Ruske akademije znanosti. Odlučan u svojoj namjeri da dekodira tajne Sundukija, priznaje da je postao ‘astroarheolog’. „Nismo kopali po tlu, proučavali smo što su drevni ljudi znali o astronomiji,“ rekao je.

Profesor Larichev tvrdi da je ovaj 16.000 godina star predio bio ne samo mjesto od velike religijske važnosti nego i glavni grad proučavanja zvijezda i nebeskog svoda:

„Ono što sam otkrio je predstavljalo iznenađenje i za mene. Uspoređujući karte akumulirane tijekom mnogo godina astronomskih promatranja, shvatio sam da ovdje, u Sundukiju, možemo vidjeti najstariju zvjezdarnicu, osobito u Aziji. Drevni su stanovnici ove doline promatrali Mjesec te sunčeve izlaske i zalaske.“

Profesor nadalje smatra da su ti drevni sibirski astronomi, zbog neimanja instrumenata, za svoje izračune i zapažanja koristili ogromne stijene i pukotine u kamenoj arhitekturi ovog krajolika. Tvrdi da su otkrili „brojne stare solarne i lunarne opservatorije u okolici Sundukija“.

Govoreći za Siberian Times, rekao je: „Ovaj kvadratni kameni obrazac na tlu pokazuje mjesto. Znao sam da će ovdje postojati orijentacijska točka, no dugo smo je morali tražiti. Ako pogledate vrh grebena, vidite mjesto gdje se nalazi pukotina među stijenama. Ukoliko biste se ovdje nalazili tijekom zimskog solsticija, ondje biste vidjeli sunce. Odnosno, vidjeli biste da ste se ovdje nalazili pred 2.000 godina. Trenutak je sada malo drugačiji.“

Visoko, na jednoj litici, nalazi se gravura koja prikazuje zmajeve glave okrenute u jednom i zmijske glave okrenute u drugom smjeru.

„Da sija sunce, mogli bismo odrediti vrijeme,“ rekao je. „Ujutro se sjena pomiče uzduž tijela zmije, od glave prema repu, a tijekom poslijepodneva kreće se drugim smjerom duž zmaja. Iz ove točke promatranja moguće je odrediti sjever i jug gledanjem planina.“

Ovdje se nalazi i galerija kamene umjetnosti. Neki artefakti datiraju i iz nekoliko stoljeća pr.n.e. pa se smatraju relativno modernima. No, tajanstveni bijeli konj pronađen nedaleko od prve „pukotine“ na Crnoj planini, uklesan je u stijenu i dobro očuvan, a znanstvenici sugeriraju da se ovaj petroglif pojavio prije više od 16.000 godina, tijekom ledenog doba, čineći tako ovo mjesto ljudskih aktivnosti tijekom mnogih tisućljeća.

„To je bio dom bogova, velikih umjetnika i promatrača neba,“ rekao je profesor.

No, bilo je i više od toga. Ondje se nalaze i grobni humci te druge konstrukcije stvorene ljudskom rukom, uključujući kanale za navodnjavanje, koje tek treba u potpunosti istražiti.

Drevni su opservatoriji bili nešto mnogo više od samog načina mjerenja vremena i praćenja kretanja nebeskih tijela. Antropolozi tvrde da su takva mjesta bila kombinacije raznih aspekata onoga u što se tada vjerovalo i načina viđenja svijeta. Uz zvjezdarnice, mogli su biti korišteni kao grobnice, hramovi pa čak i kao domovi. Neki od svjetski najpoznatijih su Trreon u Peruu, Gaocheng u Kini, Big Horn u SAD-u i Stonehenge u Velikoj Britaniji.