Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

Za proizvodnju cjepiva su se oduvijek koristile ljudske diploidne stanične linije, no proizvođači cjepiva su tražili odobravanje novih staničnih linija i to onih od kancerogenih stanica tvrdeći da je trenutna lista odobrenih podloga neadekvatna za razvoj novije generacije proizvoda. Iako je sigurnost ovih cjepiva izrazito dvojbena, stanične linije iz ljudskih kancerogenih stanica se zaista koriste za proizvodnju nekih vrsta cjepiva.

Savjetodavni Odbor za cjepiva i srodne biološke proizvode unutra FDA (VRBPAC), je u 2012. godini objavio dokumente i transkripte sastanka održanog na temu “Stanične linije dobivene iz ljudskih tumora za proizvodnju cjepiva” na kojem se raspravljalo o potrebi odobravanja razvoja cjepiva na ovim staničnim linijama, ali i o sigurnosti takvih cjepiva. Od 1998. godine, Centar za biološka ispitivanja i istraživanja (CBER) je više puta konzultirao VRBPAC kako bi oblikovali politiku za ovu novu vrstu staničnih linija za za proizvodnju virusnih cjepiva.

Prva tumorigenska stanična linija se koristila 1998. godine, odnosno PER.C6, imortalizirana humana fetalna stanica mrežnice, koja se kasnije koristila za proizvodnju cjepiva protiv HIV-1. Ta stanična linija se smatrala sigurnom, jer je stvarala replikacijsko defektni virus, a također je već bio poznat mehanizam imortalizacije (postupak u kojem stanice zbog mutacije imaju mogućnost većeg broja dijeljenja). Ostale tumorigenske stanične linije su odobravane od slučaja do slučaja, na primjer, razvoj određenih virusnih cjepiva je moguć samo uz pomoć ovih staničnih linija.

Na stranicama FDA se nalazi informativni izvještaj o tome što će se izlagati na tom sastanku, u kojem je navedena i sva povijest razvoja cjepiva kao i teze o sigurnosti, mutacijama i slično. Ukratko, tamo je navedeno sljedeće:

• do 2012. godine, samo je ograničeni broj cjepiva izvedenih iz staničnih linija tumora ušao u klinička istraživanja.

• stanične linije tumora se ne koriste u proizvodnji profilaktičkih cjepiva

• razmatraju se pitanja o sigurnosti ovih staničnih linija, zbog mogućnosti:
  1) postojanja zaostalih živih stanica u cjepivu.
  2) prisutnosti ostataka DNA iz stanične podloge.
  3) prisustva adventivnih agensa, uključujući adventivne viruse koji mogu pridonijeti tumorskih fenotipa.

• postavlja se pitanje može li to jednokratno onkogeno cjepivo utjecati na kasniju pojavu onkogenih događaja, čak i nakon više godina. Budući da je to teško otkriti, a ipak postoji teoretska mogućnost, regulatorna tijela zahtijevaju da se koristi više metoda za smanjenje potencijalnih onkogenski čimbenika u cjepivima proizvedenim na staničnim linijama iz tumora.

Na tom sastanku održanom u rujnu 2012., raspravljalo se o znanstvenom razmatranju o korištenju novih staničnih linija, ali i rizika koji mogu biti povezani s njima. Predložene su nove stanične linije izvedene iz staničnih linija leukemije, zatim adenokarcinoma te karcinoma grlića maternice. CBER je zatražio da se ove stanične linije smatraju predstavnicima klase staničnih linija izvedenih iz tumora kako bi se mogle primjenjivati i predložiti proizvodnju u budućnosti. Na žalost, službenu potvrdu da su odobrena ili odbijena nije moguće pronaći na stranicama FDA, niti je to navedeno u transkriptu razgovora vođenih na raspravi, jer nije ni bilo glasanja. Međutim, u sažetku s te rasprave između ostalog stoji: “VRBPAC prepoznaje da stanične linije koje potječu od ljudskih tumora mogu biti važan dodatak repertoaru staničnih podloga za proizvodnju virusnih cjepiva, te da ne postoji ništa što a priori isključuje primjenu tih stanica.”, što vjerojatno znači da nisu odbijena.

Također je važno istaknuti da su znanstvenici naveli kako misle da trenutna saznanja o mehanizmima onkogeneze podržavaju ideju da je vrlo malo vjerojatno da će ili cijela stanica ili kompleks staničnih čimbenika iz stanice tumora biti prisutni u dovoljnim količinama koji bi mogli dovesti do razvoj tumora kod primatelja cjepiva.

Ranije navedeni izvještaj o sastanku odbora, kao i sam transkript sa stranica FDA, je zaista prilično iscrpan i namijenjen je za stručnije, educirane osobe te navodi mnoge činjenice, no ono što je nama zapravo jedino potrebno je to – mogu li cjepiva proizvedena na staničnim linijama izvedenim iz tumora izazvati pojavu tumora kod ljudi, i odgovor je očit – mogu, iako je vjerojatnost mala. Koliko to ljudi zna? Ne bi li ovo trebala biti činjenica koju bi potencijalni korisnici cjepiva trebali znati? Da postoji mogućnost da će ubrizgavanjem cjepiva dobiti rak?

Ostali izvori: BioWorld – Committee to Ponder Tumor Cells for Vaccine Manufacture, Natural News