Seksualizacija malih djevojčica

Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

Prema istraživanjima o djeci, djevojčice u dobi od šest godina i mlađe, nastoje biti mršave i privlačne, te razmišljaju o sebi kao o seksualnim objektima. Gdje je nestalo zdravo, neopterećeno djetinjstvo, tko je odgovoran za to da djeca na taj način razmišljaju o sebi?

U studiji provedenoj od strane Sveučilišta na Floridi, profesorica psihologije Stacey Tantleff-Dunn i doktorska studentica Sharon Hayes otkrile su da čak polovica ispitanih djevojčica u dobi od 3 do 6 godina nisu zadovoljne svojim izgledom, konkretno, požalile su se na svoju debljinu. Trećina djevojčica bi voljela promijeniti nešto na sebi, poput težine ili boje kose. Kao najveći problem profesorica Tantleff-Dunn ističe predodžbe o nekom “valjanom” izgledu koje djevojčice dobivaju gledajući razne televizijske programe. Osim toga sve lutke koje su dostupne su napravljene po tim “manekenskim” predlošcima, djeca su doslovce zatrpana predlošcima s kojima se uspoređuju.

Stručnjaci navode da se poremećaji prehrane javljaju već kod male djece u dobi od 5 i 6 godina. Oni mogu poticati od opsesije njihovih roditelja koji su zaokupljeni svojim tjelesnim izgledom, kao i slikama mršavih pop zvijezda. Najgore od svega su roditelji koji takav način razmišljanja hrane i potiču kod svoje djece, što je najbolje vidljivo kod djevojčica koje frustrirane mame natjeravaju po natjecanjima za izbor najljepše djevojčice. Najblaže rečeno, ta djeca više ne izgledaju kao djeca već kao mješavina lutke i prostitutke. Zastrašujuće fotografije djevojčica koje se natječu za razne izbore za miss ljepote i koje prolaze kroz torture uređivanja, depiliranja, friziranja, čupanja obrva pa čak i botoksa možete vidjeti ovdje.

Djeca uče nezdrave stavove prema hrani i težini u vrlo mladoj dobi. Broj djece mlađe od 12 godina koja dolaze u bolnice za liječenje poremećaja u prehrani se povećao za čak 119% između 1999. i 2006. godine.

Istraživači su pokazali i u prošlosti da žene i adolescenti misle o sebi u seksualno objektiviranom smislu, ali ova studija je prva identificirala samoseksualnost kod djevojčica. Studija objavljena u časopisu “Sex Roles” također identificira čimbenike koji štite djevojčice od gledanja sebe kao seksualnih objekata. Cijela generacija mladih djevojaka je u opasnosti zbog agresivnih marketinških nasrtaja neprimjerene “seksi” dječje mode, igrački, glazbe, knjiga, video igrica, televizijskih emisija i seksualiziranih slika u medijima, a roditelji bi trebali biti vrlo zabrinuti.

Kad smo već kod “mode” za djecu, neki od primjera su van svake pameti. Jedna majka je u jednoj trgovini odjeće za djecu pronašla donje rublje za djevojčice (izrazito vulgarne tange) koje su zaista skroz nepotrebne za jedno dijete. Snimila ih je na svom mobitelu te snimku dostavila medijima. Također se možemo upitati čemu služe dvodijelni kupaći kostimi za djevojčice od 6 godina, točnije, čemu služi gornji dio, pogotovo podstavljen? Zašto bi dijete od 6 godina trebalo uopće imati grudnjak, i to još onaj koji “povećava” izgled grudiju?

Psiholozi sa Knox Collegea u Galesburgu, SAD, koristili su papirnate lutke za procjenu samo-seksualizacije kod djevojčica u dobi od 6 do 9 godina. 60 djevojčica je sudjelovalo u istraživanju i prikazane su im dvije lutke, jedna obučena “seksi”, a druga sasvim obično, neutralno. Koristeći drugi set lutki za svako pitanje, istraživači su pitali svaku djevojčicu da odabere lutku koja: izgleda poput nje, izgleda kako bi ona htjela izgledati, i bi li to bila popularna djevojka u školi ili ona s kojom bi se htjela igrati. Rezultati su pokazali da su djevojčice češće izabirale “seksi lutku”. Rezultati su bili značajni u dvije kategorije: 68% djevojčica je reklo da lutka izgleda kako bi one htjele izgledati, a 72% kaže da bi seksi lutka bila popularnija više od ne seksi lutke.

“Moguće je da su djevojčice htjele izgledati kao seksi lutke, jer vjeruju da zavodljivost dovodi do popularnosti, koje dolazi s mnogim društvenim prednostima”, objašnjava voditeljica istraživanja Christy Starr, koji je posebno iznenađena koliko je djevojčica dobi 6 i 7 godina izabralo seksualiziranu lutku kao sliku idealne sebe.

Druge studije su otkrile da zavodljivost pojačava popularnost među djevojčicama, ali ne i kod dječaka. “Iako želja za popularanošću nije jedinstvena samo za ženski spol, pritisak da se bude seksi kako bi bili popularni jest.”

Većina djevojčica za potrebe studije je iz dvije javne škole, ali manji podskup je iz lokalnog plesnog studija. Djevojčice iz ove skupine su odabirale ne-seksualiziranu lutku češće za svako od četiri pitanja nego što su to činile djevojčice iz javnih škola. Voditeljica istraživanja smatra da je uključenost u ples i druge sportove povezana s većim zadovoljstvom vlastitim tijelom i visoko dobrim mišljenjem o svom tijelu kod mladih djevojaka i žena, mada neke prethodne studije navode da su ženske osobe koje se bave primjerice plesom, češće zabrinute za svoju težinu.

Također, djevojčice koje su puno gledale TV i filmove, a čije majke imaju tendenciju da više puta dnevno razmišljaju i brinu o svom izgledu i odjeći, su za istraživanje češće izjavljivale da bi seksi lutke bile popularnije.

Autori studije sugeriraju da mediji ili majke koji seksualiziraju žene mogu potaknuti djevojčice da sebe promatraju kao seksualni objekt, a zatim drugi čimbenik (mama ili mediji) pojačava poruke, odnosno, pojačava učinak. S druge strane, za majke za koje je utvrđeno da često koriste TV i filmove za učenje o lošem ponašanju i nerealnim scenarijima je mnogo manje vjerojatno da će imati kćeri koje bi voljele izgledati kao seksi lutke. Moć majčinih instrukcija tijekom medijskog gledanja može objasniti zašto svaki dodatni sat TV-a ili gledanje filmova zapravo smanjuje za 7% šanse da bi djevojčice odabrale seksi lutku kao popularnu, objašnjava voditeljica istraživanja Starr.

Što se tiče majčinih religijskih uvjerenja, autori su naveli da su djevojčice koje su bile u većem doticaju s medijima, a čije su majke religiozne, bile zaštićenije od seksualnosti, navodeći da je to možda zato što su njihove majke imale veće poštovanje prema svojem tijelu i promovirale su vrline poput skromnosti. No s druge strane, djevojčice koje nisu bile pod medijskim utjecajem, a čije su majke više religiozne izjavljivale su da žele biti poput seksi lutke. Autori su naveli da ovi rezultati ukazuju da ograničavanje medijske izloženosti nije učinkovito rješenje protiv rane seksualizacije.

2007. godine Američka Psihološka Asocijacija (APA) objavila je alarmantni izvještaj o seksualizaciji djevojčica. On dokumentira posljedice samo-objektifikacije i seksualizacije koje su identificirane pretežno kod mlađih žena, u rasponu od zbunjenosti tijekom mentalnih zadataka, preko poremećaja prehrane do smanjene uporabe kondoma kao i manjeg broja žena s karijerom u matematici i znanosti. Starr i njezini kolege napisali su da očekuju slične rezultate kod mlađih adolescentica i djevojčica.

APA-in izvještaj, koji je inspirirao ovu novu studiju, naveo je rasprostranjenost seksualizacije žena u popularnoj kulturi. “U studiji za studijom, rezultati su pokazali da su žene češće od muškaraca prikazane na seksualni način”, navode APA-ini autori. “Ti su modeli ženstvenosti predstavljeni mladim djevojkama za učenje i oponašanje.”

Autori navode primjere poput: reklama (npr. Sketchersova reklama “nestašan i lijep” gdje je Christina Aguilera odjevena kao školarka u pletenicama, s otkopčanom košuljom, ližući lizalicu), lutki (npr. Bratz lutke odjevene u seksualiziranu odjeću), odjeće (npr. donje rublje tange veličine za djevojčice od 7 do 10 godina) i poput televizijskih programa (npr. televizijskih modnih revija u kojoj su punoljetni modeli u donjem rublju predstavljeni kao mlade djevojke). Roditelji, učitelji i vršnjaci također su navedeni kao oni koji mogu utjecati na seksualizaciju identiteta mladih djevojčica i djevojaka.
Mnogi stručnjaci i sama autorica studije navode da se majke osjećaju da ne mogu puno pomoći kako bi spriječile ranu seksualizaciju svojih djevojčica. Voditeljica studije Starr navodi: “Rezultati naše studije ukazuju na suprotno, majke su ključni igrači u tome hoće li njihove kćerke seksualizirati same sebe ili ne. Majke mogu pomoći svojim kćerkama podučavajući ih o njihovim vrijednostima i tako što same neće biti seksualizirani model ponašanja.”

Autorica studije Starr je proučavala utjecaj majki jer postoji više dokaza da se kćerke ugledaju na svoje majke, no ona vjeruje da i očevi također mogu igrati važnu ulogu u tome kako djevojčice vide same sebe. Ona bi također željela vidjeti kako očevi i mediji utječu na razumijevanje seksualiziranih poruka i pogleda prema ženama kod dječaka. Više istraživanja je potrebno, navodi autorica, o posljedicama seksualizacije na zdravlje, blagostanje i identitet mladih djevojka.

Svi mi znamo da su naša mala djeca poput spužvi, oni sve upijaju i sve oponašaju, ono dobro, no i ono loše, na žalost. Istina je da su roditelji prvi koji služe kao model prema kojem svoja razmišljanja i ponašanja oblikuju naši potomci. Također, roditelji trebaju upotrijebiti svoj zdrav razum i moralne vrijednosti da bi filtrirali loše utjecaje kojima su djeca izložena, ali i da ih upotrijebe kao modele za učenje. Pružimo sve od sebe da djeci omogućimo šansu da uživaju u djetinjstvu kao djeca, veselo i razigrano bez opterećenja o vlastitoj seksualnosti i čudnom svijetu odraslih.

Izvor: Prevent Disease, Daily Mail, Prevent Disease, Live Science

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s