U kanadskoj školi korištena električna stolica

Os uma

by Barbara Arbanas Kovačević

Savezna vlada Kanade se trenutno bavi skandaloznim slučajem u kojem učenici bivše indijanske rezidencijalne škole traže naknadu zbog stravičnog zlostavljanja djece. Vlada se optužuje da krije na tisuće stranica pisanih dokaza od kojih je veći dio vezan uz kriminalnu istragu provedenu u školi Sv. Ane u sjevernom Ontariju, a koji bi podržali njihove tvrdnje.

Proteklih godinu i pol dana se odvjetnik Fay Brunning, koji zastupa preživjele, bori kako bi od savezne vlade dobio potrebne dokumente. Ova je škola od strane Komisije za istinu i pomirenje opisana kao ona u kojoj su se odvijali jedni od najgorih slučajeva zlostavljanja djece u Kanadi.

Brunning kaže da su djeca u dobi od pet ili šest godina bivala oduzimana roditeljima na razdoblje od deset mjeseci te da su bila prisiljena jesti bljuvotinu, bila podvrgavana seksualnom i psihičkom zlostavljanju te stavljana u električnu stolicu. „Prvo mališani“ kaže Edmund Metatawabin, jedan od žrtvi. „Ja sam imao oko sedam ili osam godina, što znači da sam bio jedan od manjih.“

Djeca bi bila prisiljena sjediti na drvenim sjedalima dok su im ruke bivale vezane za metalnu stolicu. Nadzornik bi držao, kako je opisano, drvenu kutiju pomoću koje su se slali električni naboji do stolice. „Naše bi noge letjele svuda pred nama, a misionari su to smatrali zabavnim,“ kaže Edmund. „Tako bi sve što bismo čuli bio električni naboj, naša reakcija i smijeh u isto vrijeme. Svatko od nas je naizmjence sjedio na njoj.“

Škola Svete Ane u Fort Albanyu u sjevernom Ontariju je bila otvoren od 1904. do 1976.g te je primila na stotine aboridžinske djece iz udaljenih zajednica. Riječ je jednoj od 140 škola kojima je upravljala katolička crkva, a koje su osnovane kako bi se „civilizirali domoroci“. Policijska istraga provedena 90-ih godina je rezultirala dokazima o zastrašujućem zlostavljanju koje je uključivalo i električnu stolicu. Kanadska vlada se opirala predaji dokumentacije pod izlikom da ju ne bi svatko trebao vidjeti, no čini se da će žrtve nakon dugih godina napokon dobiti zadovoljštinu i priznanje koje bi trebalo spriječiti ponavljanje ovakvih slučajeva u budućnosti.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s