Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Savezna se vlada Kanade trenutačno bavi skandaloznim slučajem u kojem učenici bivše indijanske rezidencijalne škole traže naknadu zbog stravičnog zlostavljanja djece. Vlada se optužuje da krije na tisuće stranica pisanih dokaza od kojih je veći dio vezan uz kriminalnu istragu provedenu u školi Sv. Ane u sjevernom Ontariju, a koji bi podržali njihove tvrdnje.

Proteklih se godinu i pol dana odvjetnik Fay Brunning, koji zastupa preživjele, bori kako bi od savezne vlade dobio potrebne dokumente. Ova je škola od strane Komisije za istinu i pomirenje opisana kao ona u kojoj su se odvijali jedni od najgorih slučajeva zlostavljanja djece u Kanadi.

Brunning kaže da su djeca u dobi od pet ili šest godina oduzimana roditeljima na razdoblje od deset mjeseci te da su bila prisiljena jesti bljuvotinu, bila podvrgavana seksualnom i psihičkom zlostavljanju te stavljana u električnu stolicu.

„Prvo mališani,“ kaže Edmund Metatawabin, jedan od žrtvi. „Ja sam imao oko sedam ili osam godina, što znači da sam bio jedan od manjih.“

Djeca bi bila prisiljena sjediti na drvenim sjedalima dok su im ruke bile vezane za metalnu stolicu. Nadzornik bi držao, kako je opisano, drvenu kutiju pomoću koje su se slali električni naboji do stolice.

„Naše bi noge letjele svuda pred nama, a misionari su to smatrali zabavnim,“ kaže Edmund. „Tako bi sve što bismo čuli bio električni naboj, naša reakcija i smijeh u isto vrijeme. Svatko od nas je naizmjence sjedio na njoj.“

Škola Svete Ane u Fort Albanyu u sjevernom Ontariju bila je otvorena od 1904. do 1976. te je primila na stotine aboridžinske djece iz udaljenih zajednica. Riječ je p jednoj od 140 škola kojima je upravljala katolička crkva, a koje su osnovane kako bi se „civilizirali domoroci“. Policijska istraga provedena 90-ih godina rezultirala je dokazima o zastrašujućem zlostavljanju koje je uključivalo i električnu stolicu. Kanadska vlada se opirala predaji dokumentacije pod izlikom da ju ne bi trebao svatko vidjeti, no čini se da će žrtve nakon dugih godina napokon dobiti zadovoljštinu i priznanje koje bi trebalo spriječiti ponavljanje ovakvih slučajeva u budućnosti.