Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

Suprotno svim ranijim mišljenjima kako je genetski faktor najodgovorniji za razvoj autizma, istina je upravo suprotna i zastrašujuća. Faktori iz okoliša poput zagađenja živom, trovanja nezdravom i GM hranom snose veći dio odgovornosti što doprinosi i sve većem broju osoba oboljelih od autizma.

Nezdrava prehrana kao uzrok autizma

Studija recenziranog časopisa “Clinical Epigenetics” navodi kako se autizam u SAD-u može povezati s industrijskom hranom, posebice s kukuruznim slatkim sirupom koji prevladava u njihovoj prehrani. Ona istražuje kako mineralni deficit može utjecati na to kako se tijelo samo oslobađa teških metala poput žive i pesticida iz okoliša.

Dr. David Wallinga, koautor studije izjavljuje: “Da bi se bolje bavili eksplozijom autizma, važno je uzeti u obzir kako nezdrava prehrana ometa sposobnost tijela u eliminiranju toksičnih kemikalija, kao i kako utječe na rizik od razvoja dugoročnih zdravstvenih problema poput autizma.” U zaključku studije je navedeno da je studija nastojala odrediti koliko okolišni i dijetetski čimbenici, kao što je konzumacija kukuruznog sirupa, može doprinijeti autističnom poremećaju.

Na primjer, potrošnja ovog sirupa je povezana s prehrambenim gubitkom cinka, koji je upleten u uklanjanje teških metala iz tijela. Mnogi teški metali poput žive, arsena i kadmija su potentni toksini s negativnim učincima na razvoj mozga u djetinjstvu.

Potrošnja ovog sirupa također može utjecati na razinu drugih korisnih minerala, uključujući kalcij. Gubitak kalcija dodatno pogoršava štetne učinke izloženosti. Nedovoljna razina kalcija u tijelu također može utjecati na njegovu sposobnost da izbaci organofosfate, klasu pesticida koji su priznati od strane EPA i nezavisnih znanstvenika kao posebno toksični za mladi mozak u razvoju.

Glukozno fruktozni sirup je čest sastojak mnogih prehrambenih proizvoda. Jeftin je i produžuje rok trajanja. Ima razarajuće djelovanje na naš organizam, usporava metabolizam, izaziva pretilost, utječe na rad bubrega, povećava krvni tlak, povezan je s osteoporozom, anemijom, karijesom i osteoartritisom, a novije studije povezuju ga i s autizmom.

Ova studija je izašla netom nakon izvještaja američkog Centra za kontrolu bolesti (CDC) koji dokumentira alarmantan porast stope autizma. U ožujku 2012. CDC je podnio izvještaj u kojem je naveden drastičan porast dijagnoza poremećaja autističnog spektra od 78% u odnosu na prošlu dekadu. To znači da sad jedno dijete od 88 ima dijagnozu ASD.

Porast stope autizma i utjecaj iz okoliša

Radna skupina za zaštitu okolišta (EWG) navodi pojavu rastućeg broja neovisnih znanstvenih istraživanja koja pokazuju da jedan od faktora povećanja broja ASD može biti izloženost neurotoksičnim kemikalijama, od kojih je najpoznatija živa.

Naime, iako uzrok autizma još nije poznat, neovisna znanstvena istraživanja pokazuju da bi jedan od faktora mogao biti ekološka izloženost neurotoksičnim kemikalijama, od kojih je najpoznatija živa, zajednički otrovni nusprodukt elektrana na ugljen diljem zemlje.

EWG ovo vidi kao poziv saveznoj vladi da djeluju kako bi se smanjila dječja izloženost otrovnim kemikalijama, posebno izloženost produktima sagorijevanja fosilnih goriva. Predsjednik skupine Ken Cook navodi da je dužnost vlade da pristupi regulaciji otrovnih kemikalija i da dovede standarde teških emisija u elektranama u red.

U prilog ovome govori i studija Zdravstveno znanstvenog centra teksaškog sveučilišta čiji podaci doista pokazuju statistički značajnu vezu između industrijske žive i povećane stope autizma. Ovo također pokazuje po prvi put u znanstvenoj literaturi statistički značajnu povezanost između autizma i udaljenosti od izvora žive. Studija je utvrdila da se učestalost autizma smanjuje za 1% do 2% sa svakih 10 km udaljenosti od izvora onečišćenja.

Glavni autor studije, dr. Raymond F. Palmer izjavljuje: ”Ovo nije definitivna studija, već samo jedna studija više koja unapređuje povezanost žive iz okoliša s autizmom. Ona nije dizajnirana da razumije koji su pojedinci u populaciji u opasnosti zbog izloženosti živi, međutim, ona ipak općenito sugerira da postoji veći rizik od autizma zbog blizine izvora zagađenja”.

Ova studija je obuhvaćala istraživanje među školskom, ali ne i predškolskom populacijom, te nije obuhvaćala kućanstva, stoga nije potpuna i trebala bi potaknuti daljnja istraživanja kako bi se utvrdili višestruki putovi izloženosti živi.

Studija stanfordskog medicinskog sveučilišta je 2011. utvrdila kako je 62% slučajeva autizma povezano s utjecajima iz okoliša. Ona sugerira da ne-genetski faktori igraju neočekivano veliku ulogu u određivanju rizika od autizma, te okreće naopako pretpostavke o uzroku.

Iz prethodnih studija o autizmu kod blizanaca, procjenjivalo se da se 90% rizika od autizma može pripisati genima, te samo 10% ne-genetskim čimbenicima iz okoliša. No, ova nova studija, najveća ikad o blizanacima od kojih barem jedan u paru ima autizam, pokazuje gotovo suprotno: utvrđeno je da geni nose 38% rizika od autizma, s okolišni čimbenici objašnjavaju preostalih 62%.

Ovaj nalaz da su rizici od autizma pod snažnim utjecajem okolišnih čimbenika treba upozoriti znanstvenike na potrebu za proučavanjem rizičnih čimbenika o kojima nisu ni razmišljali.

Dr. Lisa Croen, koautor studije navodi: “Naši rezultati ukazuju na to da događaji tijekom trudnoće trebaju biti fokus za buduća istraživanja o nastanku autizma”.

GMO i autizam

Dr. Stephanie Seneff, viša računalna znanstvenica na MIT-u, koja se fokusirala na biologiju i toksikologiju, istražuje autizam više od 7 godina, zajedno s ekološkim čimbenicima koji dovode do razvoja ovog stanja. Smanjena izloženost suncu, loša prehrana, cjepiva (aluminij i živa), kao i glifosat iz Monsantovog RoundUp-a uzrokuju alarmantne stope autizma.

RoundUp je herbicid tvrtke Monsanto, a njegov glavni aktivni sastojak glifosat se nalazi u genetski modificiranim biljkama poput kukuruza ili soje. Glifosat je pronađen diljem svijeta, u ljudskoj krvi, u mlijeku trudnica, u podzemnim vodama i zraku.

Glifosat promiče unos aluminija u tkiva i ometa važan put za unos aminokiselina, koji se naziva šikimata put, u našim crijevima. On djeluje tako da ometa šikimata put, metabolitičku funkciju kod biljaka koja im omogućuje stvaranje esencijalnih aminokiselina. Problem nastaje jer znanstvenici znaju da ljudi nemaju šikimata put, stoga vjeruju da je izloženost glifosatu bezopasna.

No, bakterije imaju šikimata put, a mi imamo milijune dobrih bakterija u našim crijevima, koje su od vitalnog značaja za naše zdravlje. Naša crijeva nisu samo odgovorna za probavu, već i imunološki sustav. Kad glifosat uđe u naš sustav, on uništi naša crijeva i kao rezultat toga – naš imunološki sustav. Crijeva će inače aposrbirati vrlo malo aluminija od onoga što dobije iz hrane, ako su zdrava, međutim, glifosat uzrokuje “šuplja”, oštećena crijeva, što pomaže aluminiju da uđe u organizam. Tako aluminij i glifosat djeluju sinergistički, jer glifosat radi kavez oko aluminija, čime ga čuva od eliminacije. Tako se aluminij gomila, zarobljen u glifosatu i dolazi do epifize, gdje ometa san i uzrokuje čitav niz drugih problema. Zajedno, to dvoje je otrovnije više nego li su to sami za sebe.

Javnost upozorava, no znanost prikriva povezanost cjepiva i autizma, odnosno na utjecaj žive iz cjepiva kao jedan od faktora koji utječu na pojavu autizma. Uz ovo, pojavljuju se i sumnje na to da i hrana ima utjecaja, kao i toksini iz okoliša. Činjenica je da je autizam relativno noviji poremećaj, dakle mogli bismo laički zaključiti da dok nije bilo ovoliko cijepljenja, pogotovo sa živom i aluminijem, dok nije postojalo ovoliko industrija i zagađenja iz okoliša, dok nije bilo toliko zračenja iz raznih uređaja kojih je sve više i više, te dok smo pretežno konzumirali zdravu, prirodno uzgojenu hranu, autizam je bio tek sporadična pojava.

Potrebno je još puno istraživanja o čimbenicima koji sinergijski utječu na razvoj autizma, kako bi se alarmantan rast mogao zaustaviti, no do toga neće doći bez da se na svjetskoj razini okrenemo prirodnijem i zdravijem načinu života.

Izvori: Clinical Epigenetics, CDC, CommonDreams, Science Daily, ScienceDirect, Stanford Medicine, Natural Society