Uzdrmani temelji teorije o evoluciji

Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

Novo istraživanje otkriva da ljudska bića imaju neke “strane” gene koje nam nisu prenijeli naši preci već smo ih stekli od mikroorganizama koji su zajedno s nama obitavali u istom okolišu u drevno doba. Ova studija izravno prkosi konvencionalnim stavovima u kojima se tvrdi da se evolucija životinja temelji isključivo na genima koji se prenose vertikalno kroz liniju predaka.

Istraživanje je objavljeno u magazinu “Genome Biology” i usredotočilo se na horizontalni prijenos gena, odnosno, prijenos gena između organizama koji žive u istom okruženju. Znanstvenici ističu da je ovo prvo istraživanje koje pokazuje koliko je rasprostranjen horizontalni genski prijenos (HGT) kod životinja, što uključuje i ljude: “Začudo, daleko je od toga da je ovo rijetka pojava, zapravo, čini se da je HGT doprinio razvoju mnogih, možda i svih, životinja i da je ovo proces koji je u tijeku, što znači da ćemo morati ponovno procijeniti teoriju evolucije.”

HGT je dobro poznat kod jednostaničnih organizma i smatra se da je važan proces koji objašnjava, primjerice, kako brzo bakterije razvijaju otpornost na antibiotike. Smatra se da ima važnu ulogu u evoluciji pojedinih životinja, uključujući i nematode koji su stekli gene od mikroorganizama i biljaka, kao i neke bube koje su stekle gene bakterija za proizvodnju enzima za probavljanje zrna kave. Međutim, ideja da se HGT pojavljuje kod složenijih organizama, kao što su to ljudi, se do sada osporavala.

Istraživači su proučavali genome 12 vrsta voćnih mušica, četiri vrste nematoda i 10 vrsta primata, uključujući i ljude. Izračunali su koliko se svaki od njihovih gena poravnava sa sličnim genima u drugim vrstama da bi procijeniti kolika je vjerojatnost da su stranoga podrijetla. Uspoređujući s drugim skupinama vrsta, bili su u mogućnosti procijeniti koliko davno su ti geni stečeni. Za nekoliko gena, uključujući i gene krvnih grupa (ABO), potvrđeno je da su stečeni kod kralježnjaka kroz HGT. Većina ostalih gena se odnosi na enzime koji sudjeluju u metabolizmu. Kod ljudi, potvrđeno je 17 prethodno iskazanih gena stečenih putem HGT, i identificirano je 128 dodatnih stranih gena u ljudskom genomu koji nisu do sada bili poznati.

Neki od tih gena su uključeni u metabolizam lipida, uključujući razgradnju masnih kiselina i tvorbu glikolipida. Drugi su uključeni u imune odgovore, uključujući upalne reakcije, imunološku staničnu signalizaciju i antimikrobne odgovore, a daljnje kategorije gena uključuju aminokiseline, metabolizam modifikacije proteina i antioksidativnu aktivnost.

Znanstvenici su uspjeli identificirati vjerojatnu klasu organizama s kojih su geni preneseni. Najčešći donori su bile bakterije i protisti, a također su identificirali i viruse, koji su bili odgovorni za bar 50% stranih gena kod primata. Osim toga, za neke gene je utvrđeno da potječu od gljivica. Ovo objašnjava zašto su neke prethodne studije, koja su se fokusirale samo na bakterije kao izvor HGT, odbacile ideju da su ti geni “stranog” podrijetla.

Za većinu HGT kod primata je utvrđeno da je drevna, a dogodila se negdje između pojave zajedničkog pretka svitkovaca i zajedničkog pretka primata. Znanstvenici kažu da njihova analiza vjerojatno podcjenjuje istinski opseg HGT kod životinja i da je izravan HGT između složenih višestaničnih organizama također vjerojatan i već poznat u nekim vezama između domaćina i parazita.

Ovo istraživanje također ima potencijalni utjecaj na sekvenciranje genoma. Naime, genomski projekti često uklanjaju bakterijske sekvence iz rezultata zbog pretpostavke da su to zapravo zagađenja. Iako je potraga za onečišćenjima potrebna, treba svakako uzeti u obzir mogućnost da su bakterijske sekvence istinski dio genoma kod životinja, a pojavile su se putim horizontalnog prijenosa gena.

Budući da je ovo istraživanje iz temelja uzdrmalo teoriju evolucije i donijelo neke nove dokaze o porijeklu gena, treba o svemu dobro promisliti i povezati s već poznatim činjenicama, odnosno s teorijom panspermije. Već ranije su dobro poznata istraživanja o panspermiji, odnosno, o teoriji da život na zemlji potječe iz Svemira, te da je doslovce zasijan putem meteora, kometa i ostalih nebeskih putnika. Nalazi, koji su znanstveno dokumentirani navode da su u ostacima meteora i drugih tijela nađene bakterije, virusi i druge organske tvari koji nikada nisu pronađeni na planeti Zemlji i koje nisu dio uobičajene planetarne biokemije. Nedavno istraživanje, koje smo prezentirali ovdje, navelo je još fascinantniju činjenicu. Naime, prilikom istraživanja krhotina prikupljenih balonom koji leti Zemljinom stratosferom, znanstvenici su pronašli neobičan okrugli objekt, za koji sugeriraju da bi to mogao biti mikroorganizam kojeg su vanzemaljci poslali na Zemlju kako bi kreirali život. I to nije prvi put!

Budući da je na početku rečeno da je horizontalni prijenos gena proces koji je započeo u pradavnoj prošlosti i koji se još uvijek odvija, i budući da se organske tvari stranog porijekla još uvijek nalaze u ostacima kometa i meteorita te u stratosferi, nameće se jedno pitanje – u što ćemo se, tijekom vremena, pretvoriti?

Izvori: Daily Mail, Science Daily, Nexus Svjetlost

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s