Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Tkivo krajnika (mandula) slično je ostalim limfnim tkivima koje nazivamo limfni čvorovi, a koji se inače nalaze ispod pazuha i na području prepona. Njihova je svrha jasna i neposredna: oni služe kao važan dio imunološke obrane i predstavljaju prvu liniju obrane protiv patogena. Specijalizirane stanice na površini krajnika ih hvataju te tako omogućuju da B i T stanice krenu u napad. No, zbog čega se onda krajnici toliko često odstranjuju?

Osobe koje odluče ukloniti svoje krajnike kroz podvrgavanje tonzilektomiji (uklanjanje krajnika kirurškim putem) uvjerene su da će tako steći potrebne pogodnosti koje će olakšati njihove patnje vezane uz preveliku bol uzrokovanu infekcijom krajnika. No uklanjanje krajnika kirurškim putem sa sobom nosi i određen rizik te stoga ljudi nisu uvijek sigurni koja je njihova najbolja i za zdravlje najpogodnija opcija. Ukloniti ih ili ne?

Stoga, krenimo redom. Krajnici, kao i ostali dijelovi limfnog sustava, u sebi sadrže veliki broj limfocita (napomena: limfocitima se obično naziva vrsta bijelih krvnih zrnaca iako to u stvari nije točno jer se u krvi nalazi njihov vrlo mali broj; gotovo svi limfociti nalaze se u limfnom sustavu, odakle i potječe njihov naziv). Sve do pred 60 godina funkcija limfocita je bila nepoznata pa samim time i funkcija krajnika. No, unatoč tome, tonzilektomija se naširoko izvodila, bez obzira na moguću opasnost koja bi se time mogla stvoriti. Kao i uvijek, eliminacija simptoma je bila dovoljna umjesto tretiranja uzroka infekcije.

Početkom 19.st u svijetu su se počele pojavljivati česte epidemije dječje paralize koje su, kako su godine prolazile, bivale sve češće i opsežnije. S obzirom da se paralelno s tim problemom povećavao i broj tonzilektomija, pojavila se i poveznica: djeca čiji su krajnici bili uklonjeni češće su obolijevala od određene vrste dječje paralize u odnosu na djecu čiji krajnici nisu odstranjivani. Do 60-ih godina prošlog stoljeća ova je veza definitivno ustanovljena, no objašnjenja zbog čega se to događa nije bilo.

Otprilike u to vrijeme započelo je istraživanje vezano uz ulogu limfocita u tijelu čime je po prvi puta otkriveno da su oni glavne stanice koje sudjeluju u imunološkom sustavu: detektiraju bakterije i viruse te stvaraju protutijela koja djeluju protiv njih. T stanice, B stanice i stanice prirodni ubojice, sve su to limfociti.

Nakon što je funkcija limfocita otkrivena, cijeli je limfni sustav postao jasniji: limfa ispire bakterije iz tkiva i odvodi ih u limfne čvorove gdje ih limfociti detektiraju i uništavaju. Dok se to događa, limfociti se prirodno množe zbog čega se limfni čvorovi uvećavaju. Krajnici ne vrše filtraciju, ali su također puni limfocita i otkrivaju bakterije u ustima. Oni natiču i postaju bolni tijekom infekcija jer se broj limfocita u njima povećava zbog borbe imunološkog sustava.

Dakle, uklanjanje krajnika je, u neku ruku, uklanjanje dijela imunološkog sustava i uzrokuje smanjenu sposobnost tijela da se obrani od infekcije. Nažalost, ni dan danas još nije poznata točna uloga krajnika kao što nisu poznate ni mnoge ostale funkcije nekih dijelova našeg tijela, no ono što jest sigurno je to da je uklanjanje bilo kojeg dijela tijela opasno za ukupni sustav.

Kada dijete boli grlo, to ukazuje da imunološki sustav ne funkcionira dobro u svojoj borbi protiv infekcije jer bi sustav koji dobro funkcionira ubio klice već na začetku, prije njihovog razmnožavanja. Uklanjanje dijela tijela koji se bori protiv infekcija zato što se često inficira ne djeluje kao nešto što ima puno smisla. Ponekad su koristi uklanjanja nekog vitalnog organa veće od rizika kojeg stvara, no ne i u slučaju krajnika koji se obično uklanjaju zbog četiri upale godišnje.

Također, kirurški zahvat uklanjanja krajnika u sebi nosi mnoge rizike koji uključuju dječju paralizu, izobličavanje osjeta okusa, Hodgkinovu bolest, Creutzfed Jacobovu bolest, reumatoidni artritis, teške infekcije kralježnice, infekcije vrata, probleme s govorom, gubitak sluha, bol u uhu, povećani rizik od srčanog udara, Chronovu bolest, depresiju te još neke druge abnormalnosti. Tonzilektomija je svakako povezana s visokim rizikom od postoperativnih komplikacija.

Uz naš medicinski sustav koji rješenja vidi u rješavanju simptoma umjesto liječenju uzroka, liječnici često preporučuju uklanjanje krajnika ukoliko se oni inficiraju više od četiri puta godišnje dok je ono što bi zaista trebalo činiti jest pojačati ukupni imunitet te tako pomoći djetetu (ali i nekim odraslim osobama) da izbjegnu bol koju uzrokuje infekcija krajnika.