Misteriozni šumovi Zemlje – slučaj „Šuma iz Taosa“ (Taos hum) – drugi dio

Os uma

by Barbara Arbanas Kovačević

Fenomen Taos huma ili neobičnih i neobjašnjivih šumova diljem planeta ne prestaje zaokupljati maštu javnosti. Na našu sreću, znanstvenici su se pozabavili ovom neobičnom pojavom.

Nakon neuspjelih pokušaja ustanovljavanja vanjskih uzroka šuma, znanstvenici su se posvetili ljudskom čimbeniku i razlogu zbog kojeg su uopće neki ljudi u stanju čuti zvuk toliko niske frekvencije. Neke osobe postaju osjetljivije na radiofrekvencijski signal ili mikrovalno zračenje koje nastaje od povećane jačine elektromagnetske buke koja nastaje kao posljedica sve češćeg korištenja električnih, mikrovalno-komunikacijskih ili bežičnih uređaja te je stoga postojala mogućnost neobične slušne osjetljivosti kod tih osoba.

Kao jedan od ljudskih, unutarnjih čimbenika istraživan je tzv. tinitus ili zujanje u ušima. Njega proizvodi auditorni nervni sustav bez vanjskih podražaja. No, ova teorija ipak ne objašnjava zašto se šum može čuti samo na određenim geografskim lokacijama. Mogu postojati individualne razlike u pragu percepcije akustičnih ili neakustičnih podražaja što objašnjava zašto ga neki ljudi mogu čuti dok drugi ne mogu. Neke pretpostavke govore da je to forma niskofrekventnih unutarnjih zujanja, kao npr. venski šum. Neke osobe koje ga čuju govore da on ne dolazi iznutra i da je buka gora u zatvorenom nego na otvorenom prostoru. Nekim osobama podjednako smeta, dok je drugima u zatvorenom jača buka. Ljudi koje pate od tinitusa i koji čuju šum opisuju ih kao kvalitativno različite.

Drugi spominjani mogući ljudski čimbenik su bile spontane otoakustične emisije. Oko 30 % ljudi čuje buku koju uši spontano proizvode. Oni te zvukove čuju kao zujanje ili zvonjavu, osobito ako su u potpunoj tišini. Mnoga istraživanja ignoriraju frekvencije manje od 250 Hz, a malo je poznato i područje unutarnjeg uha koji prima niskofrekventne signale. U posljednjih se deset godina proučavanja saznalo da unutarnje uho (receptorne stanice cochlea) ne samo da čuje nego i aktivno vibrira s određenim frekvencijama. Nešto u okolini moglo bi uzrokovati da ljudsko uho emitira zvuk kojeg može čuti. To povećava zvukovnu percepciju, osobito iritirajuće zvukove.

Jim Kelly, specijalist za sluh sa Sveučilišne medicinske škole iz Novog Meksika je u vezi toga rekao: „Otoakustične emisije su također ekstremno važne. One su pažljivo proučavani fenomen u znanosti o sluhu. Zbog toga smo fokusirani na njih. One su najbolji kandidat za ovo.“

Doktor David Baguley, glavni audiolog u Addenbrook bolnici je 2009. za BBC izjavio da se u oko ¾ slučajeva ipak ne radi o vanjskoj buci. On vjeruje da je sluh ljudi koji ga čuju jednostavno postao preosjetljiv: „To postaje začarani krug. Što se ljudi više koncentriraju na buku, postaju nervozniji i više se boje, pa tijelo reagira povećavanjem zvuka što uzrokuje uzrujanost i neraspoloženje.“

Taos-Welcome

Jedna od značajki šuma iz Taosa nije samo iritantan zvuk. Ljudi koji ga ondje mogu čuti prijavljuju i neželjene popratne učinke: vrtoglavicu, dezorijentaciju, pritisak u ušima, glavobolje, gubitak libida, nesanicu ili poremećaj spavanja pa čak i krvarenje iz nosa.

Kao još jedan od mogućih uzroka čujnosti Taos huma je navedena i masovna histerija. Ali ako je šum neka vrsta histerije, onda zasigurno nije masovna jer vrlo mali broj ljudi može čuti šum čak i u žarišnim područjima. Uostalom, do sada nitko od njih nije liječen psihoterapijom protiv šuma.

Znanstvenici su u svojem istraživanju također izradili i upitnik kojeg su ispunili ljudi koji žive u i oko Taosa. Od 161 osobe koja je ispitivana, 11 % njih može čuti šum. To je poprilično velik postotak ako uzmemo u obzir da je čujnost kod šumova na drugim geografskim lokacijama najčešće oko 2%. Uz ovaj, dobiveni su i još neki dodatni statistički podaci: 73 % osoba je između 30-59 godina starosti, 67% osoba je čulo šum tijekom godine dana ili duže, 75% osoba taj šum čuju svakodnevno (svakih nekoliko dana ili jednom tjedno), 5% osoba čuje šum konstantno, više od polovice osoba čulo je šum po prvi puta u Taosu ili Ranchos de Taos, dok ga je 37% čulo negdje drugdje, najčešće u okolnim planinama, 62% čuje šum kasno navečer ili rano ujutro (to se objašnjava smanjenjem ostale buke koju proizvode ljudske aktivnosti), 2% osoba uporno čuje zvuk.

Za sada je poznat samo jedan poremećaj mogućnosti percipiranja niske frekvencije, a to je Menierova bolest (bolest unutarnjeg uha) i zaista je vrlo rijetka.

Još je jedno istraživanje u tijeku, a ono se temelji na činjenici da ljudska koža može detektirati zvuk i prenijeti ga do mozga bez upotrebe uobičajenih kanala kojima zvuk putuje. U tu je svrhu konstruiran tzv. neurophonic. To je zvučna tehnologija koja se koristi kada je standardno mjerenje zvuka neučinkovito, kao što je to u slučaju šuma. Neurophonic je niskovoltažni, visokofrekventni amplitudalno moduliran radijski oscilator. Konvertira modulirane radijske valove u neuralno modulirane signale koji prolaze kroz osmi kranijalni zvučni živac i prenose informaciju izravno u slušne centre mozga. Koncept je taj da koristimo samu kožu kao neuralni odašiljač, a temelji se na ideji da u maternici koristimo kožu kao primarni senzorni organ. Neurophonic gura radiovalove kroz dvije male elektrode postavljene na kožu i u osnovi koristi postojeće neuralne putove da izravno pristupi mozgu.

Joe Mullins, konstruktor sa Sveučilišta u Novom Meksiku je rekao: „ Moguće je da koncentracija niskih frekvencija (od aparata koji svi rade na otprilike 60 Hz) može rezonirati s kožom i stvarati izravnu neurološku vezu između kože i mozga. Neki su osjetljiviji od drugih.“ Ako šum proizvode ambijentalna elektromagnetska polja, onda bi se neurophonic tehnologija mogla koristiti da ga ublaži.

Uz ova i druga istraživanja i teorije o nastanku i uzroku šuma iz Taosa, javljaju se i dodatne teorije. Neke od njih glase:

– postoji veza između šuma i ELF-a

– to je ultra niska frekvencija RF signala kojeg stvara pomicanje jezgre planeta

– to je oblik čujnog magnetizma

– to su plinovi koji se pomiču ispod zemlje

One bizarnije teorije uključuju mogućnost da je riječ o izvanzemaljskom komunikacijskom signalu, da je to zvuk generiran poravnanjem planeta, ili da je to intersolarna jeka sunčevih pjega, da su to izgubljene duše koje pokušavaju prijeći na drugu stranu ili da bi to bi mogla biti komunikacija živih stijena. Ove posljednje teorije su potaknute i događajima u Roswellu gdje je 1947. god. zabilježen navodni pad letećeg tanjura, a koji se nalazi u blizini Taosa.  Trinity test iz 1945. god. se spominje kao moguća poveznica s fenomenom iz Taosa.

Ovaj šum podjednako intrigira i obične ljude i znanstvenike već više od dvadeset godina, iako je ozbiljnija istraga počela 1997. god i još uvijek nije službeno okončana. Tamošnji stanovnici i dalje žive s time dok znanstvenici porijeklo i misteriju šuma pomalo pretvaraju u „prvu detaljnu studiju o čujnosti niskofrekventnih zvukova čiji će rezultati  biti korisni medicinskim profesionalcima“. Nadajmo se da će biti korisni i žiteljima ovog malog mjesta jer ipak su oni koji svo vrijeme žive s time i pokušavaju nastaviti tako ignorirajući šum i njegove nuspojave koje ostavljaju trag i na njihovo zdravlje.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s