Piše: Irena Dujmušić

Zbog brojnih dječjih žrtava u Palestini i Libanonu, Ujedinjeni narodi su 19. studenog 1983. godine proglasili 4. lipanj kao Međunarodni dan nevine djece – žrtava nasilja.
Što se od tada promijenilo?

Samo u posljednjih petnaestak godina, prema procjenama UN, u ratnim vihorima širom svijeta poginulo je oko dva milijuna djece, više od šest milijuna je ranjeno, a više od milijun djece je ostalo bez jednog ili oba roditelja.

Kao direktna posljedica ratnih razaranja oko 25 milijuna djece širom svijeta danas se nalazi u izbjeglištvu, svake godine više od deset tisuća djece izgubi život od mina, a procjenjuje se da je za potrebe nedemokratskih režima i vojnih hunti u svijetu regrutirano oko 300 tisuća djece-vojnika, od kojih mnogi nisu navršili ni deset godina života.

Uz to, procjenjuje se da godišnje nestane oko 8 milijuna djece, među kojima su i djeca koja su pobjegla od kuće kao i ona koja su oteta. Poznato je da mnoga djeca koja su nestala završe kao robovi dječje prostitucije, pedofilije i prisilnog rada.

Više od 10 milijuna djece godišnje umire od gladi, a milijarda djece živi u ekstremnom siromaštvu.

 

Sva zaštita djece se svodi na konvencije i prava na papiru, a malo toga se zaista radi da bi se djeca zaštitila. Odgovornost je na svima nama, sva su djeca – naša djeca, svi se moramo trgnuti i zaustaviti zlostavljanje, iskorištavanje i ubijanje djece.

Pobunite se protiv svih onih koji čine zlo djeci, bilo da su to pojedinci, organizacije ili same vlade.

DIGNITE SVOJ GLAS ZA DJECU – SVA SU DJECA NAŠA DJECA!