Autor: Irena Dujmušić

Akvaponija je kombinirana metoda akvakulture i hidroponije za uzgoj hrane koja koristi normalne funkcije biljaka i riba kako bi dobili velike količine hrane u kompaktnim prostorima. Budući da je u urbanim sredinama teško doći do organske hrane, a još je teže doći do komadića zemljišta, ova metoda poljoprivrede nudi dobro rješenje za uzgoj vlastitog povrća i ribe, kako na balkonu ili terasi tako i na otvorenom.

Ovakav uzgoj ne zahtijeva tlo i idealan je kako za urbana područja, tako i za zagađena područja gdje se tlo ne može koristiti. Uzgajivač kultivira slatkovodne ribe (akvakulture) i biljke (hidroponi) u cirkulirajućoj vodi koja razmjenjuje hranjive tvari između riba i biljaka. Otpadne tvari iz riba služe kao organsko gnojivo za biljke, a biljke čiste vodu od ribljeg izmeta i urina.

Akvaponski sustav može biti instaliran i djeluje gotovo bilo gdje, uključujući i gusto naseljene urbane sredine – na balkonima, terasama, vrhovima parkirnih struktura ili na osnovnim parkiralištima, što su samo neki od primjera mnogih mjesta gdje ovi sustavi mogu raditi. Također, pogodan je i za uzgoj u samoj kući.

Dobro osmišljen sustav je sposoban za uzgoj velikih količine voća i povrća, primjerice, 250 četvornih metara staklenika je izgrađeno na krovu u Baselu, Švicarska, i očekuje se da će proizvesti više od pet tona svježeg povrća i otprilike jednu tonu ribe godišnje.

U usporedbi s konvencionalnim metodama uzgoja ribe, akvaponija koristi 90% manje svježe vode i zahtijeva znatno manje hranjivih tvari za istu količinu ribe. Isto tako i voće i povrće se može uzgajati učinkovito, bez potrebe za pesticidima i drugim kemikalijama za koje se zna da uništavaju okoliš i ljudsko zdravlje kada se koriste u konvencionalnoj poljoprivredi.

Akvaponija je dokaz da je sve nekadašnje staro – današnje novo. Takav uzgoj hrane su prakticirali i drevni narodi poput Asteka, koji se koristili ploveće vrtove “chinampas” za uzgoj rajčice, paprike, graha, kukuruza i drugih kultura. Zahvaljujući ovoj tehnici, imali su iznimno velike prinose.

Zašto je akvaponija učinkovita?

I akvakultura i hidroponija imaju svoje nedostatke, hidroponija zahtijeva skupe hranjive tvari za hranjenje bilja, te periodično ispiranje sustava što može dovesti do problema zbog odlaganja otpada. Cirkulirajuća voda kod akvakulture ima višak hranjivih tvari koje se trebaju ukloniti iz sustava, što znači da se postotak vode uklanja, obično na dnevnoj bazi, te se nadoknađuje čistom vodom. No kombininacijom ove dvije metode, njihovi negativni aspekt se mogu pretvoriti u pozitivne jer akvaponski sustavi postižu zdravu ravnotežu između biljaka i riba.

Akvaponski sustav se može zamisliti kao akvarij iz kojeg raste hrana. Voda iz akvarija se putem pumpe crpi i ulijeva u ležaj za uzgoj biljaka, te se iz njega cijedi natrag preko korijenja u akvarij s ribama. Biljke crpe vodu i hranjive tvari koje su im potrebne za rast, čime čiste vodu za ribe. Na površini ležaja za uzgoj biljaka rastu bakterije koje pretvaraju otpadni produkt riba, odnosno amonijak, kroz akvaponijski sustav u nitrite, a zatim u nitrate. Nitrati su ono što biljke vole i koriste za hranu, dakle, biljke se zapravo ne hrane ribljim izmetom već nitratima. Pretvaranje amonijaka u nitrate često se naziva “dušikov ciklus”.

Ribe je potrebno hraniti ribljom hranom, a jedini bi zahtjevniji posao mogao biti održavanje pH faktora vode na potrebnoj razini. Ukoliko se dogodi da neka od riba ugine, treba je odmah ukloniti budući da uginula riba stvara prevelike količine amonijaka, koji bi u ovom slučaju, iako se pretvara u nitrate, mogao biti prekomjeran.

Ležajevi za uzgoj biljaka su popunjeni s materijalima poput šljunka ili glinenih oblutaka, ali postoje mnoge različite metode koje se mogu koristiti. Zapravo svaka metoda hidroponskog uzgoja se može prilagoditi akvaponiji.

Mnoge različite vrste riba mogu se uzgajati u istom akvaponskom sustavu, a odabir vrste ovisit će o nizu čimbenika, poput onoga da će se neke ribe uzgajati samo zato da bi suzbijale rast algi. Mogu se uzgajati i velika jata, a zbog cirkulirajućeg sustava koristi se vrlo malo vode. Istraživanja su pokazala da ovaj sustav koristi oko jednu desetinu vode koja se koristi za rast povrća u tlu.

Kao i kod običnih akvarija, i kod akvaponskog uzgoja su potrebni filteri i pumpe za vodu.

Metode uzgoja

Postoji više metoda, no dvije su najčešće – sadnja u ležajevima te plutajuća sadnja. U prvom, biljke su posađene u propusne ležajeve, i voda, koja se iz akvarija uljeva u njih, izljeva se nazad kroz propusne rupe. Druga tehnika je da se biljke sade bez popunjenog ležaja na nekom plutajućem materijalu kroz koji biljkama korijen visi direktno u vodu. Ova druga tehnika, nazvana kultura duboke vode, također se može napraviti tako da se ribe uzgajaju u jednom tanku, te se njihova voda pumpama dovodi do zasebnih ležaja s biljkama u vodi, a potom se voda vraća do riba.

Iz iskustva korisnika tijekom godina te kroz razmjenu informacija, utvrđeno je da su ove dvije navedene tehnike najpouzdaniji i najjednostavniji način akvaponije, pogotovo za početnike. Obje tehnike također zahtijevaju minimalno održavanje.

Urbani hidroponski uzgoj

Za one koji nemaju previše vremena, ili se ne žele baviti uzgajanjem riba, a žele svakodnevno imati svježe bilje, cvijeće ili povrće u stanu ili kući, postoje i gotovi hidroponski sustavi. U prodaji su urbani kultivatori, odnosno nano-vrtovi, uređaji nalik na obične hladnjake raznih veličina u kojima je uzgoj u potpunosti automatiziran te su zalijevanje, svjetlosni ciklusi, vlažnost i strujanje zraka kontrolirani od strane računalnog sučelja.

Oni se također mogu koristiti ne samo za uzgoj začinskog bilja ili salata, već i za početni, lakši uzgoj povrtnica ili cvijeća koji će se nastaviti na otvorenom. Dizajn ovih uređaja je takav da se lako uklapaju u svaku kuhinju, postoje razne varijante, a sve imaju istu prednost – uzgoj biljaka prema vlastitim potrebama.

Osim dostupnosti, uzgoj vlastite hrane ima i drugih prednosti, naime, većina ljudi ne zna da će povrće izgubiti oko polovicu svojih nutrijenata u prvom tjednu nakon berbe. Hrana koja se kupuje u trgovinama jednostavno ne može biti jednako nutritivna kao i hrana koja se konzumira odmah nakon branja.

Akvaponski uzgoj je zapravo vrlo jednostavan, a brojni entuzijasti su omogućili veliki broj online priručnika i tutorijala koji mogu svakom početniku pružiti sve potrebne informacije, stoga je ova metoda pristupačna za sve one koji su potrazi za zdravijim načinom ishrane.

TEKST IZVORNO OBJAVLJEN U ČASOPISU SVJETLOST br. 135,
PRENOSI SE UZ DOZVOLU UREDNIŠTVA PORTALA NEXUS – SVJETLOST