Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Godinama se usmenom predajom širi priča o neobičnom plavom kamenu koja je započela još 1990. godine kada je talijanski geolog Angelo Pitoni posjetio Sierra Leone kako bi proučio to područje bogato nalazištima dijamanata. Tijekom svojeg istraživanja naišao je na nevjerojatno otkriće koje je iz nekog razloga ostalo u sjeni. Naime, pronašao je jedan od najzagonetnijih artefakata u svojoj karijeri – plavi kamen na čijoj su se površini nalazile tajanstvene bijele linije.

Iako se u početku vjerovalo da je riječ o tirkizu, pri ispitivanjima nisu pronađene mane koje bi bile uobičajene za tirkiz. Iz tog je razloga ovaj Nebeski kamen, kako je nazvan, detaljnije proučavan na Institutu za prirodne znanosti u Ženevi te na Sveučilištu La Sapienza u Rimu. Testovi su potvrdili da nije riječ o tirkizu. Štoviše, pokazalo se da pronađeni kamen ne odgovara niti jednom poznatom mineralu. Jedini kamen koji je bio sličnog sastava bio je onaj kojeg je u Maroku otkrila britanska geologinja Anne Garyson.

Priča o njegovom porijeklu, a koju je Pitoni čuo od lokalnog poglavice, kaže da se jednom davno među anđelima spremala pobuna zbog čega su oni bili prognani na Zemlju gdje su postali kipovi. No, na Zemlju nisu došli sami – s njima je pao i veliki dio „neba“ i „zvijezda“ što objašnjava zbog čega je područje Sierra Leonea bogato nalazištima dijamanata. Tako jedino objašnjenje porijekla ovog čudnovatog kamena ostaje upravo ta legenda.

Rezultati istraživanja provedenih u ženevskom laboratoriju te na Sveučilištima u Rimu, Utrechtu, Tokiju i Freibergu pokazali su da 77% ovog kamena čini – kisik. Ostali sastojci su bili ugljik, silikon, kalcij i natrij. No, naintrigantija stvar se vezala uz boju koja nije mogla biti opravdana njegovim sastavom. Istraživači koji su ga proučavali jednostavno nisu uspijevali dokučiti izvor njegove boje. Pri ispitivanjima je kamen podvrgnut raznim testiranjima s kiselinama koje na njega nisu imale nikakav učinak, a ostao je neoštećen i njegov se sastav nije mijenjao čak ni nakon grijanja na temperaturi od 3.000 °C. Uz to, kad je kamen pregledavan pod mikroskopom, on je bio bezbojan.

Na temelju rentgenskih testova zaključeno je da se uglavnom sastoji od kalcijevog hidroksida, kalcij karbonata i kalcij silikata, no ništa od toga nije moglo objasniti njegovu plavu boju. Nakon što je jedan komad izdrobljen te pomiješan s acetonom, heksanom i metilenom te nakon što je dodatno poboljšan ultrazvukom, znanstvenici su uspjeli odrediti organski sastojak koji je do tada bio nepoznat, a za kojeg su pretpostavili da je star od 15.000 do 55.000 godina, ali je predstavljao jedino moguće objašnjenje plave boje. Na temelju molekularne formule ovog kamena, zaključeno je da ga se ne može povezati niti s jednom drugom molekularnom formulom koja postoji na Zemlji.

Dakle, točan odgovor na pitanje o tome što je u stvari taj kamen ne postoji. Postoje razna nagađanja, no nitko još nije uspio decidirano odgonetnuti i reći o čemu je riječ i na koji način kisik može formirati krutu tvar. U svakom slučaju, riječ je o zanimljivom predmetu o kojem će se i dalje širiti priče iako danas nije poznato gdje se on točno nalazi.

Naslovna fotografija: “Nebeski kamen” kojeg su znanstvenici testirali u švicarskom laboratoriju