Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

Poznato je da mužjaci i ženke mnogih životinjskih vrsta komuniciraju pomoću kemijskih signala – feromona, no nedavno je otkriveno kako i ljudi mogu snažno reagirati na određene mirise, na način koji bi mogao potaknuti seksualni nagon i povećati privlačnost.

Feromoni su kemikalije koje se luče kod jedinki neke vrste i koje utječu na ponašanje drugih pripadnika iste vrste na predvidljiv način. Postoje razni feromoni, primjerice, neki utječu na reproduktivno ponašanje, dok drugi alarmiraju na neku opasnost. Kod ljudi njihov miris utječe na hormone koji mogu utjecati na razne oblike ponašanja, na primjer, miris znoja igra ulogu u sinkronizaciji menstrualnog ciklusa žena koje žive ili rade zajedno. Zatim, miris žene u ovulaciji kod muškaraca podiže razine testosterona, dok miris suza zbog tuge uzrokuje pad testosterona. Ljudska mirisi su općenito povezani s ponašanjem i vrlo su raznoliki.

U istraživanju provedenom na Karolinska Institutu u Švedskoj, znanstvenici su koristili pozitronsku emisijsku tomografiju, tehniku skeniranja za analiziranje mozgova 24-ero muškaraca i žena, dok su mirisali kemikalije gotovo identične prirodno proizvedenim spolnim hormonima estrogenu i testosteronu. Otkrili su da mirisi nalik hormonima “uključuju” hipotalamus, koji se inače ne aktivira zbog mirisa. Također, otkrili su da mozak muškaraca i žena reagira različito na hormone. Hipotalamus kod žena se aktivirao na miris supstance kemijski slične testosteronu, ali ne i na supstancu sličnu estrogenu, dok je hipotalamus kod muškaraca reagirao suprotno i aktivirao se samo na estrogenske supstance, a ne i na testosteronske. Drugim riječima, način na koji kemijski percipiramo suprotni spol je vrlo različit od načina na koji percipiramo članove istog spola. Istraživači vjeruju da bi to moglo objasniti zašto su neka od naših ponašanja rodno specifična.

U njemačkoj studiji, istraživači sa Sveučilišta Ruhr u Bochumu otkrili su da određeni ljudski mirisi aktiviraju vomeronazalni receptor koji se u nosu. To je organ koji djeluje kao receptor feromona kod drugih sisavaca, ali smatralo se da nije aktivan kod ljudi, sve do sada. Još važnije, pomoću funkcionalne magnetske rezonancije, istraživači su otkrili da mirisanje tih mirisa aktivira limbički sustav, područje u mozgu koje je povezano s emocijama, memorijom i motivacijom.

Postavlja se pitanje, ako se zbog bioidentičnih feromona uključuju područja u mozgu koja kontroliraju raspoloženje, hormonalno i seksualno ponašanje, čine li nas onda oni privlačnijima? Trenutno prema istraživanjima ne postoje naznake za to, iako feromoni mogu uzrokovati promjene u raspoloženju, otkucajima srca, disanju i tjelesnoj temperaturi. Iako mnogi proizvođači parfema dodaju feromone u svoje proizvode, koji bi trebali nadomjestiti prirodno proizvedene tjelesne feromone koji se gube kroz odjeću ili tuširanjem, to su ipak feromoni životinjskog porijekla te u biti ne djeluju na ljude jer su specifični samo za svoju vrstu.

Osim privlačenja suprotnog spola, kemikalije koje oponašaju prirodne feromone mogu djelovati i terapeutski, na primjer, istraživanja pokazuju da bi bioidentični feromoni mogli biti učinkoviti u smanjenju simptoma anksioznih poremećaja, predmenstrualnog sindroma kod žena i povećanja prostate kod muškaraca.

U svakom slučaju, naš prirodni miris koje imamo očito imamo s razlogom, stoga treba razmisliti je li pametno prigušiti ga u svakom slučaju. Feromoni nas mogu učiniti privlačnijima, istaknuti naše najbolje kvalitete i omogućiti nam da osjećamo opušteno i više samouvjereno.

Izvori: Science Direct, Prevent Disease