Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Kada govorimo o kockanju, obično pomislimo na kasino, rulet, loto, kockice i slične stvari, no jeste li ikada razmišljali o porijeklu ovog čovjekovog interesa koji pripada jednoj od najstarijih ljudskih težnji? Arheološki dokazi ukazuju da je čak i najstariji spiljski čovjek bio kockar dok se neki oblici kockanja nisu promijenili već tisućama godina.

Homerovi i ostali drevni tekstovi otkrivaju da su se kockarske igre naširoko prakticirale u drevnoj Grčkoj, a postojale su i „kockarnice“ u koje su strastveni igrači odlazili zadovoljiti svoj nagon. No, baš kao što je to i danas slučaj kad su takva mjesta u pitanju, u prošlosti su ona bila na zlom glasu i smatralo se da ih je sramotno posjećivati. Ljudi su nekada gubili cijela bogatstva baveći se kockanjem, baš kao što to ponekad biva i danas.

Stari Grci su vjerovali da ih pri kockanju štite dva boga, Hermes i Pan, a prema mitologiji, Zeus, Had i Posejdon su pomoću bacanja kockica odlučili o tome na koji će način među sobom podijeliti svemir. Rimski car Klaudije je redizajnirao svoju kočiju kako bi u njoj imao više prostora za kockanje, Kaligula je zaplijenio imovinu viteza kako bi pokrio nastale kockarske dugove dok je na samom vrhu slave i moći Rimskog carstva odlučeno da će se svu djecu učiti kako kockati i bacati kocke. Većina drevnih grčkih pisaca i filozofa je osuđivala kockanje te u njihovim tekstovima piše da je to postala pošast koja se morala reducirati vladinim mjerama. Uz kockanje se često veže i varanje, a čini se da je ono bilo sastavni dio igara i u drevno doba.

Ovaj način zabave je bio poznat i drevnoj Kini gdje je oko 2300. godine pr.n.e. izmišljena igra na sreću pomoću korištenja pločica. Reference o kockanju se mogu pronaći i u židovskom Talmudu kao i u budizmu, a u nekoliko se biblijskih tekstova nalaze priče o rimskim stražarima koji su nakon Isusovog smaknuća bacali ždrijeb kako bi odlučili tko će dobiti dio njegove odjeće.

Dama je igra koja se u staroj Grčkoj nazivala tilia dok su ju u rimsko doba nazivali igrom od 12 redaka. Prikazi na lončariji iz tog doba oslikavaju klađenje na borbe životinja (uključujući kokoši, ptice i pse) zbog čega su se životinje često uzgajale upravo u tu svrhu. Današnje bacanje novčića se u početku igralo pomoću školjki, dok su stari Rimljani bili oni koji su u tu svrhu koristili kovani novac.

Kocka je, kao najpoznatiji simbol, bila jedna od najpopularnijih starogrčkih oruđa za kockanje. Tada su se obično koristile po tri kockice izrađene od gline, što se u rimsko doba reduciralo na dvije kockice, a to je oblik igre koji se koristi i danas.

Keno je igra nastala u Kini i igrala se pomoću kartica s brojevima od 1 do 80. Igraču je bilo dozvoljeno da zaokruži kombinaciju brojeva nakon čega bi se održavala lutrija pomoću koje bi se određivao sretni dobitnik, baš kao što se to još uvijek prakticira i danas. Ova igra je stara više od 2.000 godina i izvorno se nazivala karta bijelog goluba. Nju se moglo igrati u kockarnicama uz dopuštenje guvernera koji bi dobivao postotak od zarade.

Kinezi su izumili i karte ukrašene ljudskim oblicima što su islamski sljedbenici kasnije proširili diljem Europe gdje su se karte prilagodile i počele prikazivati kraljeve i kraljice što je inačica koja se koristi i u današnje doba. Tijekom 14.st. je kralj Henrik VIII odlučio kažnjavati kockanje nakon što je otkrio da njegovi vojnici više vremena provode igrajući se nego usavršavajući svoje borbene vještine, a kada se njegovoj supruzi i njezinom bratu sudilo za izdaju i incest, kladioničarski izgledi su bili 10:1 da će biti oslobođeni.

I u Novom svijetu su Indijanci vjerovali da su bogovi osobno izmislili igre na sreću te su kockali pomoću kamenčića koji su bili obojani bijelom ili crnom bojom. Osim što bi se kladili na svoju imovinu, Indijanci bi se kladili i na to kakav će biti urod te hoće li preživjeti neki teško oboljeli član plemena. Primjerice, u spilji u Utahu, SAD, arheolozi su otkrili više od 10.000 izrezbarenih štapova, obruča, kockica i pikado strelica starih više od 700 godina. Pikado se igrao tako da se kroz obruč bacala strelica čime bi se prikupljali bodovi dok se igra štapovima odnosila na pronalaženje označenog štapa među ostalima koji nisu bili označeni.

Možda zvuči nevjerojatno, ali najstarije oruđe za kockanje je staro 40.000 godina dok crteži u spiljama dokazuju da su igre i kockanje već dugi niz godina dio ljudskog interesa i zabave.