Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

U nekim dijelovima svijeta ljudi koriste jezik zvižduka kao oblik komunikacije gdje zviždanje oponaša govor i omogućava prenošenje i slušanje poruka na velikim udaljenostima. Ova drevna vještina se održala i danas, a moderna istraživanja otkrivaju kako ljudi koji govore ovaj muzikalni jezik pri zviždanju koriste cijeli mozak, što proturječi činjenici da pri jezičnom izražavanju dominira samo lijeva polovica mozga.

Zviždeći jezik, koji se koristi u nekim dijelovima svijeta poput Kanarskog otočja, Turske, Francuske, Meksika ili Afrike, oponaša govor tako što u melodiju zvižduka prenosi frekvencije govora. Svi segmenti ljudskoga govora – slogovi, pojedinačni glasovi, akcent, tonovi vokala kao i svaki drugi zvučni valovi imaju svoje frekvencije. Vještina jezika zviždanja se sastoji u tome da se te frekvencije vjerno prenesu u zvižduk, kako bi ih onaj koji sluša mogao dekodirati i razumjeti. Kod ovoga su naročito pogodni tonalni jezici i većina zviždećih jezika na svijetu i jesu tonalni.

Iako nisu uobičajeni kao većina drugih jezika, pojavljuju se diljem svijeta, većinom u zajednicama koje žive u visokom stupnju izolacije. Sasvim logično, jer su u takvim zajednicama imali potrebu razviti mogućnost komunikacije preko vrlo velikih udaljenosti, a poznato je da se odaslani zvižduk može razumjeti čak i s udaljenosti od 10 kilometara. Iako je svim zviždećim jezicima zajednički zvižduk, oni koji govore jedan zviždeći jezik, neće automatski razumjeti zviždeći jezik drugog govornog područja, jer se svaki temelji na materinjem jeziku tog područja. Čak ni oni koji govore primjerice turski ili španjolski, neće razumjeti zviždeći jezik svog podneblja ukoliko ga nisu naučili.

Na žalost, interes za učenje ovog jezika je u padu, zbog razvoja telefonije i interneta, no postoji trud oko očuvanja ove tradicije, za koju su više zainteresirani mlađi muški adolescenti, dok je kod djevojaka manji interes, iako u starijim generacijama nema razlike između spolova u korištenju ovog jezika.

Postoji nekoliko različitih tehnika kako se proizvodi govorni zvižduk, čiji izbor ovisi o praktičnim pitanjima. Bilabijalna i usnenozubna tehnika je uobičajena za kratku i srednju udaljenost, dok se tehnika u kojoj se pomaže s jednim ili dva prsta u ustima koristi za veće udaljenosti. Bilo koja tehnika ne zahtijeva vibracije glasnica nego proizvode zvuk koji nastaje strujanjem komprimiranog zraka unutar šupljine u ustima i / ili rukama. Istisnuto strujanje zraka stvara vibracije na rubu usta i što je strujanje brže, veća je buka unutar šupljine. Ako su otvor (usta) i šupljina (oralni unutrašnji volumen) dobro usklađeni, rezonanca je sinkronizirana, a zvižduk se projicira glasnije.

Tehnike i sve vezano uz produkciju i učinke zvižduka su dosta proučavane, no ovaj su put znanstvenici htjeli istražiti kakva je funkcija mozga prilikom korištenja zviždećeg jezika. Odavno je poznato da je lijeva polovica našeg mozga odgovorna za govor i razumijevanje jezika, dok je desna strana mozga dominatna pri obradi glazbe i tona stoga se logično nametnulo pitanje – koji dio mozga kontrolira jezik temeljen na glazbi. Da bi to saznali, znanstvenici su proučavali 31 osobu iz malog, planinskog gradića Kuşköy na sjeveru Turske. Svi su ispitanici tečno govorili zviždeći jezik kao i svoj materinji, turski. Rezultati ispitivanja su pokazali da je kod ispitanika, koji su imali slušalice i slušali slogove na turskom jeziku, bila aktivnija lijeva polovica mozga, no kada su slušali slogove zviždećeg jezika aktivirale su se obje polovice mozga jednako. Ovaj dokaz može pridonijeti našem općem razumijevanju kako mozak funkcionira te odgovoriti na pitanja kako i zašto se neke informacije obrađuju asimetrično. Ovo pak može pomoći u istraživanjima kako pomoći oboljelima od moždanog udara u povratku svojih izgubljenih komunikacijskih vještina.

Svi oni koji su imali prilike čuti ovakve zviždeće razgovore su bez iznimke impresionirani i bez obzira na razvoj novih tehnologija koje omogućuju komunikaciju na svim udaljenostima, oni predstavljaju drevni način uspostavljanja veza. Trebalo bi se potruditi da zviždeći jezici ostanu u opticaju i raditi na njihovoj promociji kako ne bi pali u potpuni zaborav.

Izvori: Business Insider, Ars tehnica, Wikipedia