U Australiji otkriven najduži vulkanski lanac

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Znanstvenici su otkrili najduži lanac kontinentalnih vulkana na svijetu, a koji se duž australske istočne obale proteže dužinom od gotovo 2.000 km. Ovaj lanac uključuje 15 drevnih vulkana koji su i prije bili poznati javnosti, no sada je otkriveno da oni nastaju iz iste točke u Zemljinom plaštu.

Vulkanski lanac, koji je svoje formiranje započeo još pred 33 milijuna godina, proteže se od mjesta Whitsundays u Queenslandu sve do Melbourna. Zanimljivo je što se ovi vulkani nisu formirali na rubu tektonskih ploča, kao što to obično biva, nego su nastali iz plaštnih perjanica, uzlaznih struja vrućeg kamenja koje nastaju na dubini od oko 3.000 km. Ove perjanice se tope na dubini od oko 130 km i kasnije probijaju vanjski sloj Zemljine kore čime se stvaraju vidljivi vulkani.

„Ovaj vulkanski lanac je nastao negdje tijekom posljednjih 33 milijuna godina dok se Australija pomicala prema sjeveru prelazeći tako prijeko plaštnih perjanica,“ izjavio je voditelj studije, dr. Rhodri Davies s australskog Nacionalnog sveučilišta.

vulkanski lanac os uma

Znanstvenici su u provedenoj studiji proučavali 15 vulkana čime se također otkrilo da se u njihovom lancu javlja zamjetni međuprostor. „Ovo se dogodilo jer Zemljina snažna i kruta vanjska ljuska, a ne samo kora i gornji plašt, varira u svojoj debljini. Praznina u lancu se podudara s debljinom ljuske koju perjanice ne mogu rastopiti dok na području Queenslanda nakupljena količina može doći do pliće dubine i stvoriti veće, impresivnije vulkane,“ dodao je Davies.

Skupine ovih vulkana su na pojedinim mjestima udaljene i do 700 km zbog čega je ovo otkriće predstavljalo iznenađenje jer nitko nije pretpostavljao da je riječ o povezanom lancu. Njihov sastav je bio ključ koji je prvi ukazao na to jer se pokazalo da svi vulkani, osim dva odvojena većim međuprostorom, nose isti kemijski potpis. Tijekom studije je otkriće o debljini ljuske na mjestu razdvojenosti objasnilo i tu razliku u kemijskom sastavu udaljenijih vulkana.

„Kad biste plaštnu perjanicu maknuli s određene temperature i podignuli ju na dubinu od otprilike 130 km ispod površine, u toj bi se otopini našli posebni minerali iz okolnih stijena. A ako bi perjanica dosegla dubinu od recimo 100 km, ondje bi se našli neki dodatni elementi koji bi tako promijenili kemijski sastav,“ objasnio je Davies.

Proučavanjem kretanja australske tektonske ploče, otkriveno je da se ovaj kontinent vrlo brzo primiče Indoneziji i to brzinom od oko 7 centimetara godišnje. Iz tog razloga znanstvenici vjeruju da se plaštna perjanica koja je stvorila ove vulkane trenutačno nalazi između King Islanda i Tasmanije.

 

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s