Os Uma
Piše: Irena Dujmušić

Priče Marka Pola o njegovim putovanjima su često bile toliko nestvarne da su mnogi mislili da su potpuna izmišljotina. No ipak, u njima postoji puno istine, kao u priči o pustinjskom pijesku koji pjeva.

Polo piše o čudnim iskustvima u “ogromnoj pustinji” u blizini grada Lop u Gobi regiji gdje su se noćima čuli zvukovi za koje se smatralo da potječu od demona ili duhova koji su glasovima mamili ljude u pustinju. Zvukovi su se čuli i tijekom dana, a Polo navodi kako su duhovi “ispunjavali zrak uz zvuke svih vrsta glazbenih instrumenata”. Naravno da zvukovi nisu imali nikakvo demonsko porijeklo, no ova je pojava dugo vremena zbunjivala znanstvenike.

Poznato je da mnoge dine u pustinji kao da pjevaju, pa čak i podriguju, a da bi proizvodile takve zvukove moraju biti zadovoljeni neki uvjeti – pijesak mora biti vrlo suh i sastojati se okruglih zrnaca bogatih silicijem i to veličine između 0,1 milimetara i 0,5 milimetara u promjeru. No kako točno nastaju ovi zvukovi otkrili su nedavno istraživači s kalifornijskog Instituta za tehnologiju koji su opisali kako kretanje različitih seizmičkih valova kroz dine stvara različite vrste zvukova. Kako bi izmjerili te seizmičke valove, tim istraživača je mjerio valove koji se kreću kroz dine u kalifornijskoj pustinji Mojave i pustinjskoj dolini Death Valley uz pomoć instrumenata geofona. Otkrili su da jedna vrsta vala, primarni val ili P-val, proizvodi gromki zvuk. Ti su valovi snažni i mogu putovati kroz cijelu dinu, a drugi val, koji putuje po površini, odnosno Rayleigh val, uzrokuje zvukove podrigivanja.

Iako je pijesak krut, cijela masa sitnih zrnaca koja se kreću zajedno se ponaša baš poput tekućine te se pretpostavlja da zrnca zajedno djeluju kao govornik koji pojačava vibracije tijekom lavine.

Na kraju, ovo znanstveno objašnjenje nije oduzelo ništa čarolije ovoj pojavi, naravno, najbolje je to u živo doživjeti, no oni koji si to ne mogu priuštiti mogu uživati u izazvanim i snimljenim zvukovima poput ovih koji su snimljeni prilikom istraživanja u Maroku:

Izvori: Smithsonian, Gizmodo