Kad čovjek državi postane hodajući bankomat

Os Uma

Autor: Barbara Kovačević

Što uraditi kada vlada vaše zemlje traži naknadu ili brani pristup bilo kojem lako dostupnom i besplatnom prirodnom resursu? Kako se osjeća čovjek koji završi u zatvoru samo zato što je, ne znajući da su se zakoni izmijenili ili da se mogu pogrešno protumačiti, činio nešto što je oduvijek bilo ljudsko pravo, točnije, prikupljao kišnicu ili brao samoniklo bilje? Mogu li zakoni biti toliko apsurdni da takve građane tretiraju kao okorjele kriminalce i prijestupnike?

Ako krenemo od Hrvatske i prikupljanja samoniklog bilja, Zakon o zaštiti prirode kaže da „određene biljne i životinjske vrste mogu biti strogo zaštićene ili zaštićene“. To znači da se one ne smiju brati, sakupljati, uništavati, sjeći ili iskopavati, osim za znanstvena istraživanja i to uz posebnu dozvolu koju izdaje Ministarstvo kulture. Prema Zakonu o zaštiti prirode „sakupljanje biljaka i njihovih dijelova u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa bez ishođenja dopuštenja Ministarstva kulture i drugih propisanih uvjeta, kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od 25.000 do 200.000 kuna za pravne osobe, odnosno 7.000 do 30.000 kuna za fizičke osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi“. Pritom se sakupljanjem za osobne potrebe smatra prikupljanje do najviše pet komada podzemnih dijelova, dva kg stabljike, jedan kg listova, jedan kg cvjetova, pola kg sjemena, 10 kg plodova, pola kg pupova te jedan kg steljke pojedine biljne vrste, dnevno u svježem stanju.

Tako kaže hrvatsko zakonodavstvo i vjerojatno će se s ovim njegovim dijelom većina nas i složiti. No, često smo svjedoci apsurdnih i besmislenih zakona koji se donose u drugim državama, a koje nakon nekog vremena, željela to ili ne, prati i uvodi i naša zemlja, osobito nakon pristupanja Europskoj uniji. Prilično je razumljivo što podrazumijeva i na što se odnose svi detalji hrvatskog Zakona o zaštiti prirode, ali, kao što je vidljivo iz slijedećih slučajeva, zakoni su nešto čime se može manipulirati i prilagođavati po potrebi.

Ukoliko se promotri pitanje samoniklog bilja, uglavnom je jasno na što se ovaj pojam odnosi, ali potrebno je imati na umu da se i korov može ubrojiti u ovu skupinu. Ako je vaša prva pomisao bila „Pa tko uopće želi prikupljati korov?“, razmotrite naredni slučaj iz američke savezne države Missouri, a koji se odigravao ovog ljeta u SAD-u.

korov os uma
Nije li i maslačak korov?

Naime, u kolovozu je 38 vlasnika nekretnina dobilo pismo od gradskih vlasti Pagedalea, savezne države Missouri, prema kojem će njihovi domovi biti srušeni, a oni odvedeni u zatvor ako ne plate naknade zbog kaznenog djela – posjedovanja korova na vlasničkoj parceli. Prema Wikipediji, korov „su sve biljne vrste koje nisu cilj uzgoja na nekoj uzgojnoj površini“. Ono što se ovdje dogodilo jest to da je gradska vlast odlučila novčanom ili kaznom zatvora kažnjavati stanovnike Pageadalea ako oni, primjerice, posjeduju uvenulo povrće na zemlji, roštiljaju u dvorištu ili jednostavno hodaju pogrešnom stranom pločnika! Neki zakoni su toliko apsurdni da kažnjavaju vlasnike kuća zbog neprilagođenih zavjesa.

Zaista može na prvi pogled zvučati smiješno, no ako se sjetimo da su stanovnicima mjesta oko Letovanića proljetos poplavljene kuće upravo zbog toga što je djelatnicima Hrvatskih voda bilo zabranjeno u određenom periodu godine čistiti kanale ili bilo kojeg drugog primjera (a sjetit ćete se mnogih), osmijeh može vrlo lako zastati u grlu. Vjerojatno su to prvobitno pomislili i stanovnici tog američkoga grada, ali vrlo brzo su odlučili pokrenuti građansku parnicu kako bi se spriječilo naplaćivanje kazni za ovako trivijalne stvari koje su vrlo vjerojatno i protuustavne.

krovovi os uma
Mnogi gradovi diktiraju boju krovova koja je dozvoljena

Uhićenje prominentnog kineskog aktivista za okoliš koji je godinama vodio kampanju protiv zagađenja jezera Taihu uz rijeku Yangtze je 2012. skrenulo pažnju na pitanje o tome kako se neke zemlje, u ovom slučaju Kina, odnose prema osobama koje se bore za temeljna ljudska prava te protiv zagađenja okoliša i narušavanja našeg zdravlja. Wu Lihonga, prodavača koji je postao aktivist, je policija te godine doslovno odvukla iz kuće dok su prijatelji i susjedi uzalud pokušavali spriječiti njegovo uhićenje. Objašnjenje nije pruženo, no riječ je o osobi koja se godinama borila sa vlastima i prikupljala dokumentaciju o dramatičnom porastu zagađenja jezera Taihu, trećeg jezera s pitkom vodom po veličini na tom području. Prema Lihongovim podacima, jezero se pretvorilo u zeleno-smeđu sluz, njegove ribe umiru, a istaknuti broj ljudi koji žive u blizini je umrlo od raka.

Lihong je kasnije optužen za „ucjenu zbog stvaranja pritiska na lokalnu vlast slanjem fotografija, uzoraka zagađene vode i peticija parlamentu i kineskom Ministarstvu okoliša u Pekingu“! Nažalost, to nije bilo prvi puta da se zbog sličnog razloga našao u zatvoru iz kojeg nosi gorka iskustva vezana uz policijsku brutalnost.

Lihongov slučaj podsjeća na onaj farmera Fu Xiancaia koji je tražio naknadu nakon preseljenja iz područja Three Gorges Dam u središnju Kinu jer je njegova kuća, zajedno s cijelim selom, potopljena zbog izgradnje ove velike kineske hidroelektrane. Fuova greška je uz to možda bila da je dao intervjue za strane medije zbog čega ga je policija upozorila da takvi razgovori “nemaju dobre posljedice”. Na njegovom ga je povratku iz policijske stanice netko napao s leđa. Fu je od tada paraplegičar koji odlazi na liječenje u rehabilitacijsku kliniku u Pekingu.

16_fu.xiancai.1 os uma
Fu Xiancai

Ipak, možda je bolje poznat jedan drugi slučaj iz SAD-a, a čiji je glavni akter bio Gary Harrington koji je na svojem posjedu prikupljao kišnicu, ne znajući da su mnoge zapadne savezne države SAD-a uključujući Utah, Washington, Colorado i Oregon proglasile nezakonitim skupljanje kišnice na privatnim imanjima za vlastite potrebe. Iako je Harrington još od 2003. posjedovao potrebne dozvole, zakonodavstvo Oregona je odlučilo da on „ilegalno prisvaja vodu koja pripada gradu Medfordu“. Prema tamošnjem zakonu, gradu pripadaju svi potoci i pritoci, ali ne i kišnica zbog čega je ovaj slučaj svakako jedan od onih koji zorno prikazuju mogućnost pogrešnog tumačenja zakona od strane države kako bi ista izvukla financijsku korist kroz plaćanje raznih kazni zbog navodnog kršenja propisa i zakona.

Državne interese je možda najbolje opisao William Mauer, viši odvjetnik američkog Instituta za pravdu i glavni zastupnik građanske parnice stanovnika Pageadalea: „Pagedale svoje građane tretira kao hodajuće bankomate koji pričaju i daju novac za za smiješne stvari koje niti jedan grad nema pravo diktirati“. I ne samo grad.

Kad je riječ o vodi, ona se smatra osnovnim ljudskim pravom, zar ne? Očito ne, ako pogledamo slučajeve (jer ih se pojavilo još nekoliko) prikupljanja kišnice, ali i one kad su velike tvrtke u pitanju, kao što je Nestle, čiji je glavni direktor 2013. izjavio da svu svjetsku pitku vodu treba privatizirati. Ili možda kad je riječ o tvrtki Bechtel koja je uspješno privatizirala sustav javne vodoopskrbe u Cochabambi, trećem bolivijskom gradu po veličini. Osnovno ljudsko pravo se privatizira?

Sličan se slučaj dogodio i u Ekvadoru čiji su građani svojevremeno protestirali protiv preuzimanja i poništavanja njihovog prava na korištenje kišnice, vode koja pada i na njihova, privatna zemljišta. U stvari, nekako je ono što se dogodilo u Oregonu ali i ostalim državama, čak i gore u odnosu na privatizaciju voda. Uostalom, sunce obasjava privatna područja, zrak njima također cirkulira. Hoće li zakoni uskoro početi privatizirati i to? Teoretičari zavjere bi možda išli toliko daleko pa se zapitali zašto su solarni paneli u nekim državama, kao što je primjerice Francuska, postali čak i obvezni, a prikuplja se i stvara (besplatna) energija. Gdje su tu državni interesi? U koji zakon će se odjednom ogrnuti?

U Hrvatskoj je prikupljanje kišnice još uvijek legalno i nitko vas neće globiti ili zatvoriti ako u dvorištu ili na balkonu imate posudu za njezino sabiranje. Kad je bilje u pitanju, provjerite ipak zakone. A što se ostalog tiče, možda bismo neke stvari trebali prestati uzimati zdravo za gotovo.

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s