Slučaj iščezavajućih kvazara

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

U astronomiji postoji pojam koji se naziva „aktivna galaktička jezgra“, a označava činjenicu da svaka crna rupa odašilje zračenja različitih vrsta. One su općenito jedan od najsnažnijih izvora zračenja koje poznajemo dok su kvazari, iznimno sjajni i udaljeni objekti koje pogone supermasivne crne rupe, tipovi zračenja s najviše energije. Iz tog su razloga astronomi ostali zatečeni nedavnim opažanjima u kojima su uhvatili na desetke kvazara u činu njihovog nestajanja.

Vjeruje se da kvazari obično nastaju pri sudaru dvaju galaksija što s vremenom postaje sve rjeđa pojava s obzirom da se svemir širi pa su tako učestalost i vjerojatnost sudara sve manje. Ovo je razlog zbog kojeg se smatra da su svi kvazari udaljeni od nas – nastaju pri početku stvaranja svemira, u vremenu kad su svemirski objekti bili međusobno mnogo bliži i kad je vjerojatnost sudara bila veća. U odnosu na ovu činjenicu, kvazari za nas predstavljaju udaljene objekte koji se, s našeg stajališta, ne miču te se stoga često koriste kao referentne točke u svemiru.

No prošle je godine Stephanie LaMassa iz NASA-inog Goddard centra za svemirske letove po prvi puta otkrila promjenu u svjetlini nekog kvazara, a do koje je došlo tijekom relativno kratkog razdoblja, točnije, tijekom raspona od deset godina. Astronomi smatraju da je za to zaslužan upravo pojam „aktivne galaktičke jezgre“ prema kojem crna rupa, koja inače „hrani“ kvazar, može s vremenom ostati bez plina i prašine koje konzumira zbog čega i kvazar postaje mirniji te gubi svoj sjaj.

kvazari os uma
Kvazar je nebesko tijelo koje djeluje kao obična zvijezda s vrlo izraženim pomakom prema crvenom dijelu spektra. Uzrok tog pomaka je posljedica Hubbleovog zakona prema kojem kvazari moraju biti vrlo udaljena nebeska tijela koja zrače desetke puta više energije nego obične galaksije.

Ipak, s obzirom da je do zamijećenih promjena u sjaju kvazara došlo tijekom tako kratkog razdoblja, LaMassa i njezini kolege sumnjaju da aktivna galaktička jezgra može biti razlog ovoj promjeni u sjaju kvazara zbog čega su potražili neka druga objašnjenja. Jedno od njih tako pretpostavlja da je ljudsko znanje o kvazarima pogrešno i/ili nepotpuno, ali i da je ono što se do sada nazivalo i smatralo kvazarom nije uvijek bio kvazar. Naime, neki astronomi pretpostavljaju da su neke pojave koje su inicijalno smatrane kvazarima možda bili samo izboji zvijezda ili male količine tvari koje je proždrijela crna rupa.

Druga mogućnost koja se navodi jest ta da to doista jesu kvazari, ali oni koji se nisu ugasili zauvijek nego prolaze kroz jednu od faza s kojom mi nismo upoznati. Slično tome, postoji mogućnost da neki od takvih kvazara prolaze iza nekog svemirskog objekta koji trenutno blokira njihove signale iako je mala vjerojatnost da se ovo objašnjenje može odnositi na sve kvazare za koje se primijetilo da gube svoj sjaj jer je, statistički gledano, mala vjerojatnost da su svi astronomi promatrali kvazare (koji inače traju milijarde godina) baš u trenucima njihovog gašenja. Ovo se osobito naglašava činjenicom da je jedan od promatranih kvazara prvo nestao i onda se ponovo pojavio.

Astronomi će stoga pomno pratiti ponašanje kvazara tijekom narednih deset godina kako bi vidjeli hoće li koji od njih povratiti svoj sjaj dok će se istovremeno pokušati pronaći još njih koji pokazuju ove značajke. Također, astronomi namjeravaju pomnije proučiti i stare slike kako bi vidjeli krije li se možda objašnjenje ondje.

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s