Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Kad se netko odluči staviti tetovažu na svoje tijelo, ona obično za tu osobu nosi određeno osobno, simboličko, estetsko, etničko ili kulturološko značenje. Tetovaže su posljednjih godina postale posebno popularne i pronašle su svoj put do modnih trendova te danas krase jednako muškarce i žene svih dobnih skupina i porijekla.

Tetoviranje je praksa koju čovjek provodi već tisućama godina. U davna su vremena takvi ukrasi označavali status osobe ili njezin plemenski afinitet, korištene su kao sredstvo ukrašavanja tijela ili pak kažnjavanja. Čak je otkriveno da je i slavni Oetzi ili ledeni čovjek, čije je 5.300 godina staro tijelo 1991. otkriveno smrznuto u talijanskim Alpama, na svojoj koži imao 61 tetovažu za koje se pretpostavlja da su korištene kao oblik terapije. No najstariji razlog za tetoviranje je vezan uz čovjekovu duhovnost.

Prve tetovaže služile su kao svojevrsne amajlije (talismani) koje su osobu trebale štititi od nepoznatog, kao primjerice u drevnom Egiptu gdje se vjerovalo da je bog Bes zaštitnik žena tijekom poroda zbog čega su one često imale njegov lik tetoviran na unutarnjoj strani bedara kako bi se zaštitile tijekom poroda. Danas tetovaže još uvijek u velikoj mjeri predstavljaju način izražavanja vjerskih uvjerenja ili duhovnosti osobe, odnosno, kako je to opisao dr. Jacob Myers, teolog sa Sveučilišta Emory, one služe kao „prometni znakovi“ koji označavaju duhovno putovanje osobe.

Zaklada za istraživanje duhovne znanosti je stoga provela istraživanje o duhovnom utjecaju tetovaža čime je zaključeno da će one, bez obzira na značenje, uglavnom negativno utjecati na osobu, osobito ako je tetovaža stavljena prvenstveno iz pomodnih razloga. Takva tetovaža, navode, osobu veže uz ovaj materijalni svijet te time predstavlja prepreku duhovnom napretku jer kod osobe stvara fizički i duhovni nemir dok će namjerno izlaganje tetovaže pogledima drugih povećati ego. Zaključeno je da tetovaže, u stvari, ne nose nikakvu pravu duhovnu korist i ne označavaju nužno duhovno razvijenu osobu.

Dakle, duhovna tetovaža stavljena u trenutku ili fazi života koja je obilježena duhovnim saznanjima i uvidima osobi će pomoći da ju podsjeti na taj put, ali će, ukoliko osoba napreduje, djelovati kao prepreka jer će se ta faza prevazići tijekom širenja svijesti i razvijanja duhovnosti, a tetovaža predstavlja nešto što na tijelu ostaje zauvijek. Ipak, unatoč svemu, na stotine ljudi dnevno odluči svoje tijelo obilježiti simbolima i prikazima duhovnog značaja kao što su:

Lotosov cvijet – snažan simbol u azijskim religijama. Značaj: Ova tropska biljka se uzdiže iznad svojeg blatnjavog i vodenastog okruženja i postaje delikatan, mirisan cvijet. Hinduistički bogovi su stoga često prikazani kako sjede na lotosovom cvijetu ili ga drže u ruci, upravo zbog čistoće koju lotos simbolizira. U budizmu, otvoren lotosov cvijet predstavlja prosvjetljenje.

Zarez – simbol koji inače označava pauzu u rečenici i nagovještava nove riječi. Riječ je o modernijem simbolu kojeg promiče organizacija posvećena osobama koje pate od depresije i suicidalnih misli naziva Projekt zarez, pa on predstavlja predanost i posvećenost životu.

Trojni čvor – ili triquetra  je keltski i nordijski simbol s poganskim korijenima. Vjeruje se da tri dijela od kojih je sastavljen predstavljaju povezanost zemlje, mora i neba dok ga kršćani koriste za prikaz Svetog trojstva, odnosno ideje da su Bog otac, sin i sveti duh jedno biće. Trojni čvor također može simbolizirati vječnost.

Križ – kršćanski simbol. Vjeruje se da je Isus, Božji sin, rođen na ovom svijetu kao dijete te da je život proveo u svetom služenju nakon čega je umro na križu kako bi svijet lišio njegovih grijeha. Križ stoga predstavlja Božju vječnu ljubav, moć iskupljenja i čuvanja obraza.

Golubica – simbol u mnogim religijama. Kad je o kršćanstvu riječ, ona se veže uz biblijsku priču o potopu i golubici koja je donošenjem maslinove grančice označila kraj Noinog lutanja i povlačenje vode te stoga predstavlja Sveti duh. U grčkoj mitologiji ona predstavlja Afroditu, boginju ljubavi.

Om – riječ koja nosi vrlo slojevito značenje dok u hinduizmu predstavlja slog u kojem je sadržan cijeli svemir. U Mandukya upanišadama se opisuje kao „prošlost, sadašnjost i budućnost, sve što je bilo, sve što jest i sve što će biti“. Prikaz ovog simbola na tijelu tako predstavlja privlačenje dobre karme i/ili zaštitu od utjecaja negativnih sila.

Voda – sila o kojoj ovisi život dok se njezin simbol veže uz gotovo sve veće svjetske religije. Primjerice, sikhi tijekom inicijacije piju mješavinu vode i šećera, nazvanu amrit dok se u hinduizmu, kršćanstvu, islamu, judaizmu i šintoizmu voda koristi u svrhu simboličnog pročišćenja. Ona također može predstavljati stvaranje (kreaciju), razaranje i besmrtnost.

Stablo – podsjetnik na međusobnu povezanost svih životnih oblika. Predstavlja simbol snage i otpornosti, ali i skloništa i hrane za one koji traže njegov zaklon. Stablo ponekad označava i simbol vječnog života.

Sidro – simbol nade, spasenja i vječnog života. Unutar rimskih katakombi gdje su pokopani mnogi kršćani pronađeni su mnogobrojni prikazi sidra koji datiraju iz 2. i 3. stoljeća.

Mandala – svestran simbol koji za svaku osobu nosi drugačije značenje. Više o mandalama pročitajte u tekstu Terapija mandalama.

Ukoliko razmišljate o tome da svoje tijelo obilježite tetovažom duhovnog značenja (ali i kod bilo koje druge tetovaže) preporučuje se da prvo prođete osam emocionalnih faza odlučivanja, a to su:

1. Zanimanje – faza u kojoj se raspitujemo i pokušavamo doznati što je više toga moguće o tetoviranju.
2. Razmišljanje – faza u kojoj pomnije razmišljamo o tome želimo li uopće tetovažu, hoće li i koliko će boljeti, želimo li trošiti novac na to i slično.
3. Što ako… – stupanj odlučivanja u kojem razmišljamo o mogućim greškama pri izradi tetovaže, kako će ona izgledati za nekoliko desetaka godina i ostale stvari koje bi mogle poći po krivu.
4. Predomišljanje – faza koje bi mogla spadati u prethodnu, no ova se odnosi na savjet da bi, nakon odluke o simbolu, trebalo pričekati godinu do dvije dana prije stavljanja same tetovaže.
5. Odustajanje – faza u kojoj se mnogi od nas „predomisle u posljednji tren“ iako obično predstavlja samo odgodu tetoviranja.
6. Objektivno razmišljanje – stadij u kojem tražimo mišljenje i savjet drugih osoba.
7. Tetoviranje – pretposljednja faza u kojoj realiziramo ideju.
8. Blaženstvo – opijenost koja se javlja neposredno nakon stavljanja tetovaže, osobito ako smo uspješno prošli sve prethodne stadije i donijeli čvrstu odluku.

Donošenje svake trajne odluke je na neki način zastrašujuće iskustvo koje zahtijeva pomno razmišljanje i iskrenu vjeru. Stoga, ako razmišljate o stavljanju tetovaže i svemu ostalom povezanim s time, budite sigurni u to i odvojite dovoljno vremena te razmislite o svim vidovima takve odluke, kako duhovnim tako i materijalnim.