Netko će stisnuti ruku jako, srdačno, dok će drugi samo ovlaš primiti ruku, u svakom slučaju to je prilično suhoparan pozdrav bez dubljeg značenja. Pretpostavke zašto se pozdravljamo rukovanjem idu od toga da je to jedan oblik “njušenja”odnosno prepoznavanja, do toga da se još u drevnoj Grčkoj rukovalo kako bi se pokazalo da u rukama nema oružja. No, pozdrav može imati i dublji smisao.

Hongi je tradicionalni maorski pozdrav koji se koristi na Novom Zelandu. Umjesto rukovanja, nos i čelo se prislone na iste te dijelove lica osobe koja se pozdravlja pri susretu. Koristi se na tradicionalnim okupljanjima te velikim svečanostima, a bez obzira što ima istu svrhu kao formalni stisak ruke u modernoj zapadnoj kulturi, često se koristi u kombinaciji s njim. Ovaj se način pozdravljanja koristi iz vjerovanja da se tom prilikom razmjenjuje i isprepliće “Ha” – dah života, odnosno međusobno se dijele obje duše. Smatra se da ovaj način pozdravljanja potječe direktno od bogova, naime, prema maorskom folkloru, bogovi su oblikovali ženu modelirajući zemlju. Nakon što su je oblikovali, bog Tane obgrlio je zemljani lik žene i izdahnuo je svoj dah u njene nosnice. Žena je tada kihnula i oživjela.

Honi je pak polinezijski pozdrav u kojem se dvoje ljudi međusobno pozdravljaju pritiskom nosa i udisanjem u isto vrijeme. Kao i Hongi, ovime se pridaje posebna pažnja i odaje počast jer to predstavlja razmjenu Ha, daha života, ali i mane – duhovne snage između dvije osobe. Tradicionalno vjerovanje kaže da je u davnim vremenima Wâkea, nebeski otac, stvarao mistične oblake i kišu koji su prožimali Ko’olau planine kako bi oplodio majku Zemlju – Papa. Kasnije je potaknuo sve prisutne da udahnu Ha – dah života druge osobe. Tako je nastala je i najpoznatija havajska riječ – aloha, kombinacijom dvije riječi: Alo, što znači prisutnost, sprijeda, lice i Ha, što znači dah života. Dakle Aloha u prijevodu znači prisutnost (božanskog) daha, ili kako je to objasnila posljednja havajska kraljica Lili`uokalani – Aloha je prepoznavanje života u drugome.

Kada razmislimo o ovome, možda bismo trebali malo zastati i pokušati ponovno se povezati s drugim živim bićima, prepoznati život u njima kako bi izgradili topliju i duhovno bogatiju budućnost.