Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

1963. godine jedna je petnaestogodišnja djevojka posjetila dermatologa žaleći se na crvene lezije koje su joj se pojavile na koži nakon skijanja na vodi. Ovaj je prvi znak bio samo početak: crveni osip i svrbež  počeli su se pojavljivati na njezinim udovima svaki put kad bi se okupala, nakon plivanja ili kad bi se obilno znojila. Liječnici su proveli niz testova kako bi utvrdili mogući uzrok pri čemu su otkrili da se kod djevojke pojavio poremećaj naziva vodena urtikarija ili, pojednostavljeno, alergija na vodu.

Ovaj oblik fizičke urtikarije jednako je rijedak kao što je i tajanstven. Douglas L. Powell, klinički profesor dermatologije Bolnice sveučilišta Utah, kaže da se tijekom svoje karijere susreo samo s dva takva slučaja dok se u medicinskim zapisima spominje njih manje od stotinu. S obzirom na ovako mali broj slučajeva, teško je saznati više o ovoj alergiji, no čini se da je češća kod ženskog spola te da će se najvjerojatnije pojaviti tijekom puberteta.

Neki liječnici smatraju da je riječ o prevelikoj osjetljivosti na kemikalije iz vode, no dr. Powell se ne slaže jer se reakcija javlja i kod testiranja čistom vodom. Iako postoje tretmani kojima se ta osjetljivost može smanjiti, jedini lijek je potpuno izbjegavanje vode što za pacijenta predstavlja veliki problem s obzirom da je voda ključan element za preživljavanje. Oboljele osobe tako iz svoje ishrane moraju eliminirati voće i svu hranu s visokim udjelom vode te pod kontrolom držati razne biološke čimbenike kao što su znoj i suze te izbjegavati kišu i vlagu.

Alexandra Allen je 18-godišnja djevojka kod koje se u 12. godini razvila alergija na vodu. Ona ju opisuje sljedećim riječima:

„To je kao da vam netko pjeskari kožu dok vas istovremeno muči neprekidan svrbež. Moja koža je konstantno crvena i nadražena što stvara nelagodu kad sam u društvu. U školi mi je bilo vrlo teško usredotočiti se na nastavu zbog tog osjećaja svrbeža i peckanja“.

Svoj način života je prilagodila poremećaju te kaže da joj izazov predstavlja i održavanje higijene:

„Radim razne čudne stvari kako bih ostala čista. Izbjegavam meso i mliječne proizvode da bih se mogla malo duže tuširati i to što hladnijom vodom jer topla uzrokuje jaču reakciju. Stoga se mogu tuširati po dvije minute tjedno i to je sve. Ruke steriliziram posebnom tekućinom.“

Navodi da je svoju dugu kosu morala skratiti dok izbjegava i svaku šminku i proizvode za njegu u kojima se nalazi voda.

Kad je riječ o pijenju vode, Alexandra kaže da su joj liječnici rekli da to ne bi trebalo uopće utjecati na nju, no navodi da je razgovarala s jednom ženom iz Engleske koja pije samo dijetalne sokove jer joj je voda u potpunosti razorila grlo. Naime, u jednjaku se u osnovi nalaze iste vrste žlijezda kao i na koži te je moguće razviti takvu reakciju.

Alergije su u današnje doba vrlo česte dok se procjenjuje da je oko 20% svjetskog stanovništva pogođeno alergijskim rinitisom, 6% je alergično barem na jednu vrstu hrane dok 20% ljudi u jednom trenutku svojeg života oboli od atopijskog dermatitisa. Ovisno o zemlji, od 1 do 18% ljudi boluje od astme dok se anafilaksa (akutna, potencijalno smrtonosna reakcija preosjetljivosti) javlja kod 0,05 do 2% ljudi. A broj tih slučajeva je svakog dana sve veći. Alergija na vodu zauzima zaista vrlo mali, skoro nezamjetan udio u toj statistici, no, kao i svaka druga alergija, predstavlja veliki problem koji može ugroziti i sam život.